Nova Evropa

ka porodici, te ljubav prema nastavnicima i školskim drugovima. Dodaćemo još jednu crtu, koju nije zabeležio profesor Zjenjkovski, ali na koju ukazuje rasprava Curikova, a to je povišeno osećanje zahvalnosti prema svakome Кој па дејџ pokazuje ljubav ili žalost naspram jadne dece, Nizovima 650dina čuva dete kao svetu uspomenu na ljude koji su mu poklonili kakvugod sitnicu (lutku, sličicu, crveno jaje, bonbona, i slično). Ovo su za mene najdirljivije stranice u ovoj knjizi

Najinteresantnija je i inače rasprava N. Curikova. Dosta ruskih intelektualaca u početku rado su prihvatili Revoluciju, iskreno su služili komunizmu, pa su čak uživali i u moralnoj razuzdanosti koju Je doneo boljševizam. Tek docnije, oni su se uplašili i njega i samih sebe, pa su raskrstili s njim, Ima i dece koja su u Rusiji pripadala komsomolskim organizacijama; ona su došla u Evropu često nesamo puna atejističkih, materijalističkih, komunističkih ideja, nedo i sasvim demoralisana. Meni je, naprimer, poznato jedno dete iz kulturne porodice, koje je uživalo u torturi životinja; ili jedno druđo, koje je ovde u Srbiji pokušavalo da teroriše svoje roditelje i, naljutivši se na nešto, tražilo po varoši »Čeku« da da tamo dostavu protivu oca i majke! Ova su deca rano sazrela, — ona dobro znaju šta se može a šta se ne sme govoriti, pa su zakopčana 1 rezer= visana. To ne znači da su njihovi odgovori neiskreni ı lažljivi, oni samo ćute o mnogome, ali se ne može posumnjati u tačnost podataka i iskrenost mladih autora. Stoga, iako ovaj materijal nije dovoljan za potpuno poznavanje duše ruske emigrantske dece, ipak on daje gradivo neocenjive vrednosti za razumevanje bar nekih njenih crta i osobina,

S dubokom žalošću moramo konstatovati, da su ruska deca bolesna deca, i da duboke duševne rane, koje su zadobila u najosetljivije “doba svog života, nisu zacelile i kod nekih nikad i neće zaceliti, Od svih autora ove knjige, najviše je skrenuo pažnju na ovi stranu pitanja Bem {»Opažanja i zaključci«), iako ni on ne dubi optimizma, U prvome delu svoje rasprave, on proučava uzroke ugnetenosti duša mladjih ruskih naraštaja, Najteže posledice ostavili su, prema njemu, dlad, prizori žestokih ubistava, i naročito učešće same dece u ubistvima, Ali Bem ne zaboravlja da pokaže i dobar uticaj primera herojizma i samopregora, koje su deca videla u svojoj okolini i svojoj porodici, i do kojih su se uzvišavala ponekad i sama deca. U dručom delu rasprave, on pokušava da pronadje lekove kojima bi se moglo ovoj deci povratiti normalno duševno stanje, pa ističe naročito potrebu internata {[prvo, stoga što sad izmedju ruske dece ima mnogo siročadi; drugo, zato što su »materijalni i više puta moralni uslovi života u izbegličkoj porodici gori od onih u internatu«), Ali budući da

142