Nova Evropa

Trebalo je još da dodju: Milan Gr, Milovanović i Ilija Radivojević, ali se oboje telefonom izviniše važnim službenim poslom, Apis, pošto je svršio sa jutarnjom zvaničnom poštom, izdade naredjenje posilnome da nikog ne pušta k njemu u kancelariju, pa se onda obrati na svoje dručove ovim rečima: »Evo, gospodo, zašto sam vas zvao, Mi smo pred ratom s Turcima, Sa nama su Bugari, Grci, i Crnogorci, U Beogradu i Sofiji ma da padne ovih dana konačno rešenje o ratu. Nažalost, ni naši ni bugarski zvanični krugovi nisu dovoljno odvažni, Čim se jedni malo okuraže za rat, odmah oni drugi zategnu, i obralno, Kako izgdleda, ni Hartvigš nije za rat, jer ne veruje da ćemo moći da tučemo. Turke,') Ja sam u stalnom dodiru sa Putnikom i Stepom, koji se dobro drže u tom pitanju, Ali se to ne može reći za političare i neke druge vojnike, Političari, naročito, mnođo se ustežu da prime о4боvornost za rat, iako da smatraju neophodnim i neizbežnim, zato što nemaju pojma o Dbojovnoj vrednosti naših mladjih oficira, Koliko stižem, ja ih hrabrim, bilo lično bilo preko drugih; ali Je potrebno da i vi isto to činite, Potražite, molim vas, dodira sa svakom Wticajnom ličnošću, koju poznajete, pa im ubrizđajte što уеби дохи одуа по 1« Nakon kratkih pitanja i objašnjenja koja je svaki od prisutnih tražio od Ampisa, o držanju Austro-Ušarske i o drugim Меlikim Silama, Apis im skrenu pažnju još na jednu vrlo značajnu stvar —: na veliki kult turskoš vojnika koji postoji stolećima u našem narodu: »Ne zaboravite, Gospodo, da је generacija koja ima kod nas da ponese najveće breme rata rasla i formirala se pod utiscima našeg strašnog poraza ma Gjunisu i Krevetu (1876), Zato je veoma potrebno, da našeg mladog oficira i vojnika uvedemo u prve borbe tako da mu odmahu početku osiguramo moralnu prevagu nad turskim vo}žnikom, Moje je nepokolebljivo uverenje, da ako u prvim borbama budemo tukli Turke, naš će se vojnik toliko osmeliti da će bez odmora poterati Turke do Egdeiskos Mora. A budemo li, po nesreći, mi fučeni u tim prvim okršajima, naša će se vojska u paničnom neredu роvući na Savu i Dunav, Potrebno }e dakle pošto-

*) Iz diplomatske MHartvićove prepiske zna se danas, da Hartvig 1912 odista nije bio za rat, U razgovoru sa Toševim, bugarskim poslanikom u Beogradu, koji je 28, avgusta pozvat bio ш Sofiju na referisanje, Hartvig je skremuo Toševu pažnju, da je turska snaga velika, i da sa tom snagom Bugarska lima sama da računa, budući da zbog Amstrije Srbija neće moći da baci svu svoju snagu u Malkedoniju, a Grčka i Crna Gora imaju vojske famam toliko da brane svoje granice, (Poverljiv izveštaj Sazonovu, br, 57 od 28, avigusta 1912.)

334