Nova Evropa

ovom važnom perijodu naše najnovije istorije, pa zabeležiti i kritički obraditi bar ono što je o njemu već izneseno po raznim knjigama i listovima, a apelovati na sve učesnike u pokretu, i njegove posmatrače, da iznesu za vremena 510 znaju, i što su sami doživeli, dok im je sveže u pamćenju, Svaki dobar podatak doprimeće stvaranju tačnije slike ovog još nedovoljno rasvetljenog kompleksa vrlo zanimljivih pitanja,

Našem uredništvu nudjena je, u više mahova i sa nekoliko strana, gradja o dobrovoljačkom pokretu u Rusiji; ali je toga uvek ili bilo suviše za okvir našega lista, ili su podaci bili taki da nam je teško padalo proveravati ih, A nismo želeli da se upuštamo u objavljivanje izveštaja sporne verodostojnosti, Sad domosimo, ispred ovog, iz pera jednog od nesumnjivih pokretača dobrovoljačkog pitanja u nas, lične utiske koji su i zanimljivi i karakteristični, i koji najbolje svedoče o potrebi da se puna i cela istina iznese nasredu, t, j. da progovori svako ko o ovom predmetu išta dobro zna i ima da kaže. Pored ovih uspomen4 G. Semiza, mi ćemo zasad ovde zabeležiti i kazivanja još nekih učesnika u pokretu, ukoliko smo ih zapazili i sačuvali, da bi slika bila potpunija, Zabeležićemo, poimence, uspomene G. M. Cemovića, srpskog konzula u Odesi za vreme Rata (objavljene u beogradskom »Vremenu« od 5, i 27. aprila 1926), i podatke što ih je — masuprot G, Cemoviću — izneo drugi jedan bivši konzularni činovnik Srbije {opet u »Vreтепи«, od 20. i 21, aprila 1926: »Kako je u istini postao Dobrovoljački Odred u Rusiji«), G. Mita Dimitrijević, koji je zaostao neko vreme u Rusiji i pod 'boljševicima, te koji sada s vremena па vreme objavljuje svoje autoritativne članke s proizvoljnim komentarom, Osim toga, u vezi sa člancima G. M. Dimitrijevića, zabeležićemo i jedno pismo G. S. Miličića (»Vreme« od 27. aprila 1926); o spomenućemo i jedan »fragmenat povijesti Dobrovoljačkog Pokreta u Rusiji« G. M. Banića (u sušačkom »Novom Listu« od 4. aprila 1926), učesnika u pokretu, kojega takodjer spominje G. Semiz na jednom mestu. I nadovezaćemo na kraju, sasvim kratko, šta kaže o dobrovoljaščkom pokretu u Rusiji Gospodja Paulova, u svojoj kmjizi

»Jugoslavenski Odbor« (Zagreb, 1925).

G. M. Cemović govori o dobrovoljocima koji su prelazili preko Rumunije u Srbiju, i kaže da su se — kad je Bugarska ušla u Rat i saobraćaj po Dunavu bio prekinut — tačno irideset njih vratili iz Reni u Odesu, Ovih trideset dobrovoljaca, kaže, »poslužili su kao kamen-temeljac za stvaranje velikog Dobrovoljačkog Odreda. Oni su i pokrenuli nas nadležne” za stvaranje Odreda«. Zatim priča G, Cemović, kako je mesna komanda u Odesi pitala Konzulat, da li da ove zarobljenike vrati u logor u Sibiriji:

360