Nova Evropa

зуоје пабо telo ognju i primi u sebe vrele i snažne обпјепе zrake, Time će sačuvati simbol ognja, kao duhovnog života, а mujedmo јасан i svoje telo. Hoćemo i tražimo обпјепе ljude ,..« Slično je sa onom tudjom i poznatom idejom o etiziranju Zapada s pomoću Slovena, Pita se čovek: šta hoće

oni zapravo? —l »Mi ćemo poličiti svakoša, kako će moći bez bogatstva i časti biti srećan i zadovoljan« — odgovara

»Novi Čovek« {broj 20,, str, 11).

Uz ideološku nesolidnost, ovaj polkret karakteriše kao pojavu maše poraime sredine još više to što operiše tudjim idejama i mislima. U vremena kad javno mnjenje рада па nizak mivo, kao što je to damas slučaj, nesolidnost u iulturnoprosvetnom radu zauzima sve više maha; citirati tudje ideje a ne navesti autora, plagirati i izdavati se та тасеника tudjih misli, postaje obična stvar, Vidovićev je pokret time zaražen u tolikoj meri, da on stare i opće poznate misli i ideje bez ikakvih skrupula izdaje kao svoje originalne, Mističke misli o borbi izmedju boga i zveri u čoveku, koje su bile poznate još starim Perzijancima; o centralom položaju čoveka u prirodi i društvu; o principu duhovne obnove sveta, a tek preko оуе o materijamom ozdravljenju; o ljubavi ргеша svemu, — sve su 'to davno poznate ideje, koje se večito ponavljaju, Sve njih Vidović izdaje pod svoje, i daje se nazivati »preporoditeljem« i »učiteljem novih misli«. Odbrana, da se tu radi o općim idejama, koje su svojina svih ljudi, odviše je najivna i metačna, jer se očekuje od movog pokreta bar movo žumačenje starih misli, ili originalna weza medju пјипа, _а svega toga u WVidovića mema. Naprotiv, i kad mpomavlja najstarije ideje ma mnajprostiji mačim, on često govori o svom »sdstemu« i »svoljim mdslima«! ,..

Treba upozoriti još na jednu karakteristiku ovoga »роКтеђа«, па пјебоге тебаТотапсКе težnje, G. Vidović neprestano govori o зуесипа, biskupima, vojskovodjama, književnicima u wvojoj familiji; on је »бтој« — iz sela Kremika, od majke seljanke; o sebi širi glasove, da je tobožnjim rešemjem irisekiije auta zadivio profesore u Beču (godine 1920)! IU njegovim vlastitim listovima uporedjuju ga за Ниstom, Sokratom, mazivaju preporoditeljem, mesijom, spasiteljem, i slično, »N., Č,« (br. 25. »Lumen mundi«) veli: »Vidović, za njega se s pravom može kazati da je Svetlo Sveta«, a na drugom jednom mestu {»N. Č.« br, 17., str, 8) domosi rečenicu: »Sreina 5: Јибозјамјо!... Зат Bog poslao je Vašem narodu Miljenka Vidovića, Dao Vam je Mesiju da povede omladini iz tame u svetlost...« I G,. Vidović nesamo da to štampa u svome listu, i daje svim klubovima da река тлаји delo mu kojemu su te reči, nego se zahvaljuje autoru + ovalko

318