Nova Evropa

Која izmosi ovake stvari »pred svoju publiku, i Која muči svoje glumce da troše svoju emergiju u nikakve svrhe« {a zna se da je G, Muradbegović i sam domaći autor i glumac).

Neupuštajući se dublje u ocemu samih komada — ес komađ je potpuno izvam literature, pa se i mi, sa G, Muradbegovićem, čudimo upravi da ба je stavila ma repertoar -—V, mapomemućemo samo oliko, da aktovke Lukše s Orsama ne cemimo mimalo lošijim komadima mego što su dramski produlti većime maših drugih domaćih autora {Kosor, Begović, Kulundžić, i t. d,); pa ako u kojem od ovih ima, možda, poneki bolje dskorišćem scemski efekat, u Katića ima potzdano više kulture i literarmog mulkusa, Žalimo što to mi bolji medju kritičarima, nisu komstatovali, Naprotiv, svi su — čak i Majksmer i Horvat — роби за Ктуоба gledišta, da ovde imaju posla sa jedmim »epigonom« Iva Мојпоућса, ра 51 па osnovu toga, s više ili s manje motivacije, otklonili Katićeve alktovike Као — da se izrazimo po wrbijanski — »posluženje Које smo već fmali«, Što je još mmogo gore, oni su mujedmo otklonili uopće dalje dramske radnje iz života starih dubrovačkih gosparš, buđući „da је za mjih Tvo Vojnović izrekao poslednju reč ma Фот području, koje je samo po sebi — u najmanju ruku — пезаутетепо, Da pogledamo malo dzbliže.

»Prevelika i preteška poredba sa 'Vojnovićem mameće se ma prvi pogled« — kaže »Obzor«, pa mastavlja:; »To su slabija izdamja Vojnovićevih sutonA4,,,, atmosfera Шпа 1 odabrama, limizmom mprezasićema, ali opasna da se ponavlja makon Vojmovićeva wotkrića;,,. tako lokali patrijotizam, satkam ma mostalgičmoj Žici, memimovmo svrstava dela Lukše s Orsama u red pastiša«, a »pastiche« znači imaitaciju tudjeg Kkmjiževnog prokzvoda, mamerno podražavamje stila i ideja mekog čuvemog pisca, »Jutarnji Liste razradjuje ovu (osudu: »Nastojanje vrlo smiomo, posle Vojnmovićeve Triloбаје, — Фета vrlo ogdramičena, iskorišćena već u svima mogućim mpesmičkim pmuamifestacijama; sve i protiv volje mora se oseliti refleks Vojnovićeve evokacije Dubrovnika, kojoj je teško dodati movu mijansu,,,« Reči skladne i mirno izrečeme, ali kako mepravedne, i koliko meopravdame! Zar je Ivo Vojnović uzeo momopol ma pesničko iskorišćavanje Dubrovnika, id zar se odlgta wzbiljmno traži od mas da verujemo, (Фа је mjegovoj evokaciji Dubrovnika »teško dodati movi: mijansu«?,,, A, Muradđbegović ude za Котак даје, ра svoju osudu donosi ma pretpostavci, da je Lukša s Orsana, »satelit« Viojnovićev, hteo »u duabu Iva Vojnovića. izneti pred nas stare dubrovačke gospare«, ali da mije uspeo »nt duhom mi ruhom duolučiti svoj uzor«, premda ni ovaj, za Ovog kritičara i dramatičara, »sa strogo literarnog i umet-