Nova Evropa

средовјечне Босанске Цркве, и није друго до задњи изданак, задњи вал, онога великога покрета за народни језик, за народну и државну Хрватску Цркву, којој је био тако снажним и одлучним носиоцем Гргур Нински, А јадни свршетак босанскога Богомилства, које је након тристогодишње узалудне борбе морало приклонити главу и расплинути се дијелому католицизму а дијелом у православљу, дочим језгром својом састојећом се из имућних земљопосједника прећи на Ислам, показује нам несамо трагику велике личности Гргура Нинскога него и трагику средине у којој је он дјеловао, сјеверозападнога балканског (Словенства, тојест хрватског народа.

Др. Иво Шплар.

Стбит Мазјл.

Такорапо devet stoljeća u jednom rukopisu Barberinske Biblioteke u Rimu, postalo je ime Grgura Ninskoga, u doba stvaranja hrvatske historijografije, simvolom borbe Hrvati za slovenski jezik u službi božjoj, Grgur Ninski, kao nepomirljiv branilac slovenske službe božje, koji strada baš zbog toga, uzdignut je na visoki pijedestal prvoborca hrvatske kulture protiv dalmatinskih Romanš i rimskoga Pape. Zbog toga je, kada se ono pred nekoliko decenija razmahala kod nas borba та dlagoljicu 1 slovenski jezik u Crkvi, kult Grgura Ninskoga došao do svoje kulminacije, A kako se u isto to vrijeme vodila na cijeloj liniji i borba izmedju Hrvata i Talijana u Dalmaciji, postao je on i simvolom borbe protivu RomanA, i sve više su počeli da ga štuju oni koji su u njemu gledali ljutog protivnika rimskoga Pape, Tako je, istovremeno dok је rastao kult Grgura Ninskog, njeđovo djelovanje poprimalo legendarni oblik, da na kraju bude sve to sintetizovano u snažnom djelu Ivana Meštrovića,

Štamiupravoznamoo Grguru Ninskomu, koja je njegova prava zasluga, i u čemu je njegova Vveličina? Oko godine 800 pokršteni su Hrvati od svećenika koje je u iu svrhu poslao Karlo Veliki, pošto je krajem VIII stoljeća osvojio njihovu zemlju, Sukob koji je tada vladao izmedju Karla Velikog i Vizantijskog Carstva završen je Mirom u Ahenu 812 godine, Po tom Miru pripali su Vizantiji primorski gradovi: Split, Trogir, Dubrovnik, i Kotor, i tri otočna grada: Rab, Cres, i Osor, Prema tadašnjem vizantijskom zakonu, morali su ovi gradovi, koji su bili u Vizantijskom Carstvu, da priznaju i duhovnu vlast Carigradskog Patrijara, dok je sav ostali teritorij, koji je pripao Karlu Velikom, morao da priznaje

9