Nova Evropa

i senjske bure, koji potsjećaju na Kumičićeve opise, — Еџбеп Kuamičić prikazuje naročito život našeg starijeg pomorca, sa jedrenjača, koje su nestale. On prikazuje duševnu borbu mornara i pomorca uopće na polasku u tudji svijet, na pučinu morsku, kad ostavlja kod kuće ženu i djecu, prikazuje njegovu duševnu borbu u hrvanju s valovima, kad mu je život u opasnosti, strepnju njegovih ukućan4 za njim, te nadu i čekanje na povratak. Za Kumičića kao nacijonalistu {starčevićanca), naš brod na jedra je hrvatska ptica koja polijeće na krilima u tudjinu, preko oceana, noseći u sebi živu luč zapaljenu hrvatskom krvlju, koja rasvjetljuje morske valove,,, Prema njemu, naš je pomorac odvažan i enerdičan Sloven, sa omanjom glavom {mikro·kefal), za razliku od Germana koji redovno imaju veliku glavu. Kumičić je nenatkriljiv u opisivanju svoga rodnog kraja; evo kako on daje sliku okolice Rijeke i Kvarnera:

>,,.Izadjoše na palubu i ostadoše na krmi jedno do drugoga. Ivka i majka bijahu na prednjem dijelu broda, na ,kastelu, odakle бједаћи рагођгоде рпуехапе их Адапибеу пачр, Пап Базе vedar, sunce je žestoko pripicalo, U daljini, nad cijelim Kvarnerom, tamo pod Učkom, pred otocima, svuda je fitrala tanka maglica nad mirnom morskom površinom, Samo pred Prelukom crnilo se malko more; zadnji гаг побпоб зјеуеглов vjetra, što se spušta u kotlinu, niz goli krš, Volosko i Lovran, lijepa mjestanca na istočnoj obali Istre, kao da su isplivala iz mora, bijele se i reć bi da se giblju u tankoj magli, Opatija zeleni se uz obalu, a srce fi čezne za sviježim hladom, za tihim sobicama bijelih kućica, koje se sakrivaju u tamnim šumicama, u skrovitom zelenilu lovora, Podalje prama jugu, na sivim i visokim klisurinama, vide se na okupu bijele kućice, kao male kutije iz papira, To je Kraj Majke Božje, Na pročelju jedne kućice silno se nešto zasvjetlilo, netko je valjda otvorio stakla prozora, pa se odrazilo sunce, a tko bi znao iko je tu poglednuo na more,.,. Dalje prama jugu vidi se mjesto Mošćenice, crkva i zvonik, povisoko nad morem, a jošte dalje bijeli se kao mali čun, zvonik grada Berseča, prekrasno, na silnoj klisuri, Nekoliko pomorskih milja od Rijeke vide se dva velika broda, jedan podaleko od drugoga, Jedra im mirno vise, čekaju vjetar, Svatko itko ih vidi znade, da je jedan iz „Grčarije',, jer su mu jedra sve krpa do krpe, Po moru, i bliže i dalje od obale, sjaje se jedra i manjih ladja, svake vrsti i veličine ,.,. U samoj luci nalazi se do dvadeset velikih brodova i nekoliko parobroda, — jedni krcaju, drugi iskrcavaju, U istočnom kutu luke privezane su male ladje iz okolice, tiču se, guraju, kao ljudi na sajmu, Tu je dosta vreve i vike, ,Boduli lukavo gledaju svoje kupove drva za gorivo, čekajući na kupce, Čovjek koji ne pozna Bodule mislio bi da su ti kupovi onako slučajno na obalu bačeni, no nije tomu tako, Bodul je upravo Žženijalan u arhitekturi! Da se kup drva pričini što veći, sagradi ба оп tako da bi moglo kroz njeđa proletjeti pet zeceva a da ne bi u njem ni jedne ostavili dlake, Obalom prolaze svakojaki ljudi, u raznim

75