Nova Evropa

Нова Европа

Књига ХХ. Број 5. 26. августа, 1929

Istok i Zapad.

U lista »Narodna Odbrana«, koji izlazi u Beogradu, objavljen je nedavno članak pod naslovom »Vidovdanska razmišljanja o kulturi«, u kojem stoje i ove riječi: »Mi možemo zato mirno reći, da mi nismo Evropa i nismo Evropljani... Kad se shvati, koliko je daleko od vizije jednog života koji je sav u linijama brutalnog razumskog nasilja do vizije jednog života koji je sav osvetljen projekcijama svetlosti najbolje duševne, ljubavi, čovečnosti, i pravde, — onda se može odmeriti i okom duhovnim kolika je daljina naše kulture od evropske, I onda se može shvatiti, koliko je opravdana mirnoća kojom se može tvrditi: ne, mi nismo Evropa! Nije slučajna, nije ni uzaludna, rasna izvesna otpornost naših najboljih ljudi protiv duha Zapada.« Slično ovome Srbinu misli i Hrvat Dinko Šimunović: »Prema Istoku бједат sa zanosom i s oduševljenjem, kao na izvor svih svojih emocija i inspiracijA, Volim Istok, zato što me zanosi svojim životom legende, poezije i mistike, što je, po mome mišljenju, srž ljudske duše. Zapad radi razumom, a mene razum ne zadovoljava, Ja sav pripadam srcu Istoka,« {Vidi članak »Kod Dinka Šimunovića«, u »Hrvatskoj Reviji« br, 7, 1929.)

Dakle: Zapad, Evropa, predstavnici su brutalnoš razuma; a na drugoj strani: »ljubav, čovječnost, 1 pravda«, »život legende, poezije 1 mistike«, što je »srž Života«, Mišljenje gotovo općenito rašireno kod slovenskih naroda, pa dakako u obilnoj mjeri i kod nas. Ono potječe iz vremena Slovenske Renesanse, iz vremena slavjanofilskih i mesijanističkih pokreta, proizašlih iz jedne mističke interpretacije Hegelove istorije filozofije, Kao što to obično biva, ova su se shvatanja polagano uvukla u opće mišljenje, dobivši značaj stalne i neprikosnovene istine,

Medjutim, ništa nije nepouzdanije i nekritičnije od ovakog takozvanog »орбеб пибепја«, Ono, potkrijepljeno pozitivističkim metodima, koji sistematišu sva njegova profivurječja, praznine i skokove, prima bez kontrole i održava Jednom čudnom upornošću već davno zastarjele i savladane ideologije, jer, u čvrstoj vjeri njihova aksijomatičkog karaktera, ı ne pokušava da ih izbliže posmotri i da im ispita vrijednost, Kolikogod

129