Nova Evropa

Medjunarodna zaštita znanstvene svojine,

Načelo diobe rađa, koje je u svojim osnovama tako prirodno, а и svom djelovanju neobično korisno za napredak čovječanstva, dovodi do potpunog odjeljivanja znanosti od privrede kao područja ljudske djelatnosti, One doduše imadu služiti istoj Ктајnjoj svrsi, ali se u svom radu medjusobno bitno razlikuju: privreda vodi brigu oko proizvodnje i prometanja materijalnih dobara, a nauci je zadatak da umnim naporom proširuje obzorje ljudskogša znanja, Toj razlici u objektu djelatnosti ima se dodati i razlika u metodama rada, i u motivima za rad, Dobitak treba. da je princip i cilj zdrave privredne djelatnosti, dok naprotiv u nauci, već po samoj prirodi stvari, ne može biti materijalnofa dobitka, Ipak, i kraj te bitne razlike dolaze oba ova područja djelatnosti u odnose medjusobne zavisnosti i povezanosti: i ljudi nauke moraju se brinuti za svoj nasušni kruh; a budući da oni svojim radom zadovoljavaju jednu potrebu ljudskoga društva, to se njihova djelatnost naplaćuje, Tako postoje i brojne katedorije umno8da rada koje donose materijalne koristi, Pravo koje u prvom redu štiti i osigurava take imovinske dobitke, svrstalo je sve te kateđorije u svoje kalupe, bilo zajedno s nekim vrstama privredne djelatnosti (usluge za koje se plaća), bilo posebno ({naprimjer, autorsko pravo). Razumije se, da materijalni interes postoji samo onda, i da je pravna zaštita samo onda moguća, ako nasuprot umnoj djelatnosti ima neka potreba koju ta djelatnost može zadovoljiti. Ali time nije obuhvaćeno cijelo područje umne djelatnosti, već samo neke njene — iako vrlo važne — spoljne manifestacije, Pitanje zašlite znanstvene svojine odnosi se па jednu vrstu umne djelatnosti koja još ne uživa pravne zaštite, iako njeni pobornici tvrde i dokazuju, da je ta zaštita nužna, pravedna, i korisna. Zaslužni ravnatelj Medjunarodnog Instituta za Intelektualnu Saradnju u Parizu Lišer (Julien Luchaire) zdodno je, i s malo riječi, prikazao stanje koje se želi, i koje freba, popraviti (u uvodu spomenice što ju Je, koncem godine 1925, poslao nekim istaknutim predstavnicima industrije o tom pitanju); on kaže; »Niko danas ne poriče, da postoji tijesan odnos izmedju područja znanosti i područja industrije, te da je napredak prve та potonju važan falttor blagostanja, Kod poboljšanja, što se dnevno vrše u tehničkom uredjaju poduzeća u svrhu intenzivnije i ekonomičnije proizvodnje, nema гједпоба koje ne bi, u svom osnovu, imalo kakvu znanstvenu koncepciju, bez koje taj rezultat ne bi mogao biti postignut, pa čak ni zamišljen. Jedanput se ta koncepcija očituje izumom potpunoš postupka kojim se industrija može neposredno poslužiti, drugšiput se ona ograničava — i taj je slučaj najčešći — na olkriće kakvog zakona ili načela, kojim se industrija može poslužiti tek nakon usavršenja, Što zahtijeva duži ili kraći rok proučavanja, niz

327