Nova Evropa

da života daroviti srpski knežević Rastko-Sava. Jasno je, da je za tako dugo razdoblje, u dobu razvitka od žednoga mladića do zreloga muža, poprimio sve što se je u toj sredini njegovu jakom duhu pokazalo lijepim, dobrim, snažnim, i privlačnim, A gnamenovanje Savino se baš i sastoji u tome, da je na početku političkoga zamaha Srpstva dao sve što je znao i umio, a što je na Svetoj Gori pribrao, svome narodu, To je bilo utoliko važnije što su Srbi, u ono doba ograničeni na kulturno i ekonomski siromašne krajeve centralnogša Balkana, oskudijevali kulturnim elementima koji bi imali služiti njihovim političkim ambicijama, Tu je Sava bio glavnim posrednikom vizantijske vjerske i političke kulture, i njegov utjecaj bio je utoliko jači i dublji što je u jednoj osobi bio član vladajuće kuće, žarki srpski rodoljub, prvi srpski književnik, prvi srpski diplomat, pa u drugom dijelu svoga života i prvi crkveni poglavica nastajuće srpske narodne crkve,

Već vrlo rano počeo je Sava uljecati iz svoga skloništa na Svetoj Gori, kamo je stigao oko godine 1191—92, na razvoj prilika u Raši, Jednim pismom pozva on оса зуоб Метапји, да dodje k njemu u Svetu Goru, da napusti prijesto pa da se zaredi za jeromonaha, kao što je on sim učinio, Veliki župan Nemanja posluša svoga sina, i pošto Je proveo neko vrijeme u manastiru Studenici, gdje se zaredio za monaha pod imenom Simeun, dodje 2, studenog 1197 na Svetu Goru, Uz pomoć oca, stvarno8a vladara jedne države rastućeg značaja na Balkanu, koji je svojevoljno grimiz prestola zamijenio monaškom kostrijeti, uspije Sv, Sava ukloniti sve zapreke i sagraditi na Svetoj Gori prvi srpski manastir, Hilendar, koji postade od обтотпоба značaja za Srpstvo kao rasadnik nacijonalnoga svećenstva, Bez njega se Srbija ne bi nikada mogla emancipovatli grčkogša tutorstva, niti izgraditi svoju narodnu crkvu i državu,

U neumornu radu i podizanju srpskih narodno-vjerskih ustanova na Atosu, kojim se bavljahu združeni u monaštvu otac i sin, zateče Nemanju-Simeuna smrt, 13, veljače 1199, Tad Sveti Sava nastavi sam započeti rad, poglavito u crkveno-organizatornom i literarnom pogledu, te pišući i redigujući Tipik {manastirski ustav, osobito u pogledu načina življenja i reda bogosluženja), ostade u Hilendaru sve do godine 1207, Ali se u to doba dogodiše na Balkanu velike i sudbonosne političke promjene: krstonosci, razdraženi neprijateljstvom _ vizantijskih careva, nasrnuše — prilikom Četvrte Krstaške Vojne — iza Zadra na Carigrad, i osvojiše ga godine 1204, te srušivši Grčkorimsko Carstvo osnovaše novo, t, zv, Latinsko Carstvo, koje тедји та пе ђ; дибоба уџека, јег ба već 1261 uništi Nikejsko Carstvo. Katastrofa Vizantije djelovala je medjutim nepovoljno

3