Nova Evropa

{— 1,285 lisuća tona), dok je poslije Rata aktivna {-— 2,648.000 tona), (Za Evropu su brojevi — 1,373.000 prije i — 8,966.000 tona poslije Rata; a za ostali svijet: — 4,302.000 i — 7,055.000 tona.) Što se raži tiče, tu su potrebe Imperije male, a bilans je poslije Rata tu postao aktivan, — Prije Rata je na Rusiju otpadalo 25 postotaka svjetske žetve ječ ma, dok je poratina njena žetva pala na trećinu predratne, Britanska Imperija žela je prije Rata 13 postotaka svjetske žetve i morala uvoziti ukupno 752.000 ton4, dok je poratni postotak Imperije porastao na 18,5, te se mjesto manjka ispoljio mali višak od 9.000 tona, Važnije su statistike za zob, koja igra znatnu ulogu u britanskoj prehrani, Zob ne traži mnogo od zemlje i zato je bila nekad mnogo gajena u Britaniji, uslijed čeda je Britanac i navikao na zobena jela (»porridge«, ili zobena kaša, kao prvo jelo u »brektestu«!); pa je prije Rata Imperija uvozila 702.000 tonš4, dok poratna statistika iskazuje »zobni višak« Imperije od 30.000 tona. I kod izvoza zobi je ekonomski slom Rusije bio odlučan: Rusija je nekad držala 43 postotka svjetske zobne trgovine, a danas je Argentina vodeći izvoznik zobi i svojim viškom od 728.000 tona uglavnom pokriva evropski manjak {od 619 tisuća tona], koji je nastao uslijed pada ruskog izvoza. Samo kod kukuruza je bilans Imperije pasivan, Kukuruz je subtropska biljka i uslijed toga Britanska Imperija nema dovoljno teritorije баје bi kukuruz dobro uspijevao, jer Imperija — kraj sve svoje planetarne prostranosti — uglavnom obuhvata umjerene i tropske klimatske pojase. Bilans je prije Rata bio pasivan za 2 253.000 ton4, a poslije Rata je taj broj pao tek za nekih 20.000 tona. Pritome valja naglasiti, da je kukuruz vrlo važan za silno razvijeno stočarstvo Imperije, Kako južna Evropa ne može pokriti ni približno evropske potrebe, ostaje Amerika {Argentina sa preko tri milijona toni izvoza) kao uvoznik kukuruza u Imperiju ı Evropu,

Panbritanska carinska unija znači dakle trajno poskupljenje žita u Imperiji, a Evropu dovodi u žitnu zavisnost od obe anglosaksonske velevlasti, sve dok se Rusija ne oporavi, Jedino za stočarstvo Britanske Imperije mogla bi kukuruzna pasiva značiti, u slučaju ostvarenja carinske unije, veliku opasnost,

Dok je Indija u sklopu Britanske Imperije, dotle je monopol riže (pirinča) u rukama britanskim, Od svjetske žetve riže otpada doduše 59 postotaka na Kinu, a samo 23 na Indiju. ali Kina troši gotovo cijeli prirod za vlastitu prehranu, a Indija ima znatni višak za izvoz, Ostale zemlje, izvan monsunske Azije, ne znače gotovo ništa u trgovini riže, tako da nema vjerojat-. nosti da bi britanski rižni monopol mogao biti ugrožen, Ta činjenica nije ipak od odlučne važnosti, jer riža nije neophodno potrebna u prehrani Evrope. Predratni uvoz riže u Evropu iznosio je 1,112.000 ton4, a poslije Rata su potrebe Evrope pale

108