Nova Evropa

nijonima, Ipak, ta kampanja može da djeluje fermentativno na promicanje interimperijalne ekonomske saradnje, bez bitnijih carinsko-političkih reforama. Najširi krugovi širom Imperije upoznaju se sa ekonomskim statistikama i mogućnostima; unapredjuje se migracija u Imperiji, i jasnije se zamjećuju uvozne potrebe dominijon4 i kolonija, koje bi mogle uskoriti transformaciju i modernizaciju nekih industrija u matici, Ekonomski je pregled Britanske Imperije zato vrlo potreban za dublje shvatanje ovoga problema,

Kad se izradi statistički pregled ukupne proizvodnje u Britanskoj Imperiji, onda se jasno ispoljuje činjenica, da težište proizvodnje leži još uvijek na strani agri- kulture, Opaža se doduše i u dominijonima rastuća tendencija k industrijalizaciji (što je nesamo odraz industrijalnos daha rase, nego je i posljedica prirodne težnje da se postigne ekonomska zaokruženost i nezavisnost); ali višak žita u Kanadi i Australiji, višak pirinča u Indiji, ribolov u Njufunlendu, stočarstvo u Novoj Želandiji, i kaučuk u Malaji, predstavljaju još uvijek osnovu za aktivni proizvodni bilans Imperije, S druge strane, industrija matice preživljava tešku i kroničnu krizu.

U proizvodnji žitarica Imperija je, poslije Svjetskoga Rata, učinila znatan korak unapred, Postala je naime glavnim dionikom u glavnoj poratnoj ekonomskoj promjeni, naime u prelaženju žitnog monopola rusko-podunavskog u prekookeanske zemlje, Žitni izvoz Rusije iščezao je, takoreći, posvema, a i izvoz podunavskih zemalja pao je nakon Rata u znatnoj mjeri, tako da je uloga žitnice Evrope prešla na Kanadu, Argentinu, U, S. A,, i Australiju. Posmatra li se Britanska Imperija kao cjelina, onda se ovo nasljedstvo dobre polovine ruske žitne irgovine mora ocijeniti kao dobitak, mada pretnja od ekonomskog oporavka u Rusiji (tojest od pojave jeftinog ruskog žita na svjetskom iržištu) oduzima kanadskom i australskom agrikulturnom prosperitetu značaj trajnog stanja, Drugačija je slika u britanskoj realnosti, gdje od prosperiteta dominijonš otočna kraljevina nema važnijih koristi, budući da ekonomsko jedinstvo Imperije ne postoji, Čak, ako se uzme Britanija sama za sebe, onda poratni skok cijen4 poljoprivrednih proizvoda znači za Britaniju veće opterećenje uvoza nego za ostale evropske zemlje, koje pored industrije imadu i vlastitu agrikulturnu proizvodnju.

Da uzmemo najprije proizvodnju i izvoz pšenice, Žetva Britanske Imperije iznosila je prije Rata (prosjek 1909—1913) oko 16 postotaka ukupne žetve svijeta (Evropa bez Velike Britanije 46, a ostali svijet 38 postotaka); poslije Rata (1924), Imperija žanje 21 postotak pšenice, na Evropu otpada samo 33, a na ostali svijet 46 postotaka, Uzme li se razlika izvoza i UVOZA, onda izlazi da je Imperija bila prije Rata u pšenici pasivna

107