Nova Evropa

zdravstveno«, laj »preduslov« važi za sve države i sve narode, a to je: sloboda i zakonitost. Samo u pravnoj zemlji gde и podleži odgovornosti za svoja dela i роstupke, i gde se svačiji rad (od najmanj jeg do najvišeg) može podvrći kritici, samo u takoj zemlji može inteligencija razviti svoj plodonosni rad, prikazati se narodu i steći kod njega dionici da primi na sebe teško breme državne uprave na korist i blagostanje narodno. Samo u ftakoj zemlji mogu se suzbiti ljudi nesocijalni (sa zlim srcem) ili nesposobni, Oni se, uostalom, u takoj državi ne mogu ni istaći u prve redove; a ako se istaknu, čuvaće se kao žive vatre da ne pokažu svoju nesocijalnost, jer bi odmah bili svrgnuti i došli pod sud.

Razume se samo po sebi da u vrhovima društva mora biti moral na najvišem stepenu, Svi gledaju ne na one koji su ispod njih, već na one koji su iznad, Na pijacu se iznosi riba koja se traži, Pokojni je Milićević pričao kako su stari »savjetnici« govorili; BON bejaše Karagjordje, svi bejasmo junaci; kad dodje knez Miloš, svi se ispolitičismo (ti, J. prolagasmo]), Voda teče niz brdo«,..

Bez ovoga osnovnog »preduslova« imteligencija biće lišena mogućnosti svake akcije, te mora pasti u indiferentnost, kao što je danas u Italiji {o čemu piše u istoj svesci »Nove Evrope B. Radica), a tako je nesumnjivo i u Rusij, O rada naše inteligencije može se govoriti samo u prošlosti, ne u sadašnjosti,

Ljub. Stojanović.

II, Dužnost inteligencije.

'fPoslanica drugovima prigodom 25-godišnjice · od mature,)

Kako do dobra doći kada odasvud prijeti zlo, — bruji nam faj prijekor, kao glas dnevnog susretaja, I nije jedan koji tako mis! Rijetki su oni koji tako ne misle, Pesimizam nam ie sjeo na dušu, On nije zahvatio samo našu inteligenciju, on počinje da nagriza već ı mir težaka i radnika. U drugom obliku, on se odomaćio i ondje gdje mu ne bi smjelo biti mjesta, — »Nema više dobra, neće više dobra biti; prošla su dobra vremena«, — tako se izražavaju ı oni koje je krčena zemlja 7aDljustiyala svježinom uvijek novih nad4,

Postoji neko nepovjerenje prema sutrašnjici. Eto, u tome ie zlo, doda ne Živi za danas, nego za sutra, To mu sutra mora obećavati nešto ljepšega ı boljeća od ovoga današnjeda. Čovjek, po prirodi, teži za tim idealom boljega; do zadnjeg dana života, Baš do svog posljednje6 daha. Pa i preko tog daha, onda kada izgovara riječi što no su njeđda uzdigle a

3