Nova Evropa

dane, pa su prema tome i njegovi romani u neku ruku bilteni o moralnom zdravlju tadašnjega ruskog društva. Ovo вуоје shvatanje on je pokušao da i dokumentira iscrpnim izvodima i konstrukcijama iz Dostojevskog, i tako je dao knjigu krcatu dokumentima sporedne, a mjestimice i sporne, važnosti; svakako se u njoj cjelovit i dnamički lik Dostojevskoga, umjetnika i mislioca sub specie aefernitatis, sasvim izgubio u jednom statičkom okviru nekolikih decenija ruskog Devetnaestog Vijeka, Samo se fako moglo dogoditi, da se Prohaska jedva i obazre na pojedina važna djela Dostojevskoga {»Piščev dnevnik«, i znameniti govor Dostojevskog o Puškmu), koja su od kapitalnog značaja baš za ovog pravog i vječnog Dostojevskog, No knjiga imade, pored svega toga, i vrlo dobrih mjest4A, koja odaju velik mar i opsežno poznavanje mnogih pojedinosti iz Dostojevskoga i njegova vremena, te sadrži obilat materijal i čini vrijedan prilog našoj literaturi o Dostojevskom. I dobre i loše strane ove knjife zabilježili su već i raniji njeni recenzenti, medju kojima A, Bem. {u Murkovoj »Slaviji« za 1922/|3, str. 438—445) i E, Zaharov {u »Novoj Evropi« od 1, aprila 1922),

Na ovom mjestu pribilježićemo i značajnu kritičku pažnju što Ju Je, povodom stogodišnjice rodjenja Dostojevskog (1921), posvetila velikome piscu zagrebačka »Nova Evropa« s izdavanjem naročitoga broja {od 1. aprila 1922), u kojem su pored više ruskih literarnih istorika (V,. Zjenjkovski, »Dostojevski, kritika evropske kulture kod ruskih mislilaca, VI«; E. Anjičkov, »Poslednje godine Dostojevskova života«; i prikaz E. Zaharova ma knjigu D, Prohaske o Dosfojevskom) — dali nekoliko vrijednih prilog4 i neki naši pisci (L Sekulić, »Dostojevski, uz lektiru njegovih spisa«; L. Popović, »Zašto Svidrigajlov?«), U istom broju ima i odličan prevod govora »O Puškinu«, Članak V, V, Zjenjkovskog, s ostalim njegovim člancima. ove serije, odštampan je {iste godine, 1922) u knjigu »Ruski mislioci i Evropa«, ı

Od kritičkih radova o Dostojevskom na srpskoj strani, u ovo doba, valja istaći knjigu Justina St Popovića »Filozofija i religija F, M, Dostojevskoga« (Sremski Karlovci, 1923; pre «оба u »Hrišćanskom Životu« za 1922/3; vidi ocjenu Dr, Ks. Atanasijević, u »Misli« za 16. juna 1923: »Poslednja knjiđa o Dostojevskom«, koja otklanja teološku tendenciju piščevu, ali ne odriče priznanje »njeđovu udubljivanju u studiju Dostojevskog i razumevanju mnogih ideja Dostojevskog«). Prije tođa izašla je (u »Misli« od 1921) studija Tugana Baranovskog »Etika Dostojevskoga, njegovi moralni pojmovi o svetu« (u prevodu s ruskog K. Cvetkovićeve). U Sarajevu je izišla, u manjoj knjizi (godine 1923), studija Grigorija Petrova »Dostojevski i dostojevština«; a u »Letopisu Matice Srpske« (za 1925) članak G. Krkleca »Dostojevski kao čovek«, Uz to treba spomenuti još radnju Vlade Sta-

321