Nova Evropa

i prikaza iz najupućenijih pera od Зехдезенћ до Озатдезенћ Godina, Pišu o mjemu, fako da je Turgenjev već oko počefka Osamdesetih Godin4, L ј. do konačnog formiranja našed realizma, čitavom svojom književnom ličnošću postao bio svojinom naše Kmjiževnosti, dok o Dostojevskom nema još ni spomena, Razumljivo Je zato, da Dostojevski već ih tih vremenslih razloga nije mogao vršiti uticaja na naš realizam; a zakasnivši jednom, zakasnio je odmah za čitavo pola stoljeća, jer u doba traženja nove književne orijentacije, u prva dva decenija ovoga stoljeća, mođao je on, kao klasik Devefnaestoša Vijeka, imati za naše moderniste još manje interesa, što je uostalom jasno dokumentovamo i punom depresijom u prevodjemju DostojevзКоба ц tom našem beskompasnom književnom razdoblju. Ima medjutim još i jedan unutrašnji razldč, хђоб себа Dostojevski nije izvršio skoro nikakva uticaja na maše realiste, — aj razlog je u osebujnoj, ili fačnije oporoj i manje pristupačnoj, psihološkoj konstituciji umjetničkog djela i svijeta F. M. Dostojevskoga, Njegov je svijet zborište duševno pregaženih i polomljenih, koji stravično i na vlastitim nervima balansiraju nad mračnim prostorima i ponorima ljudske duše, kuda ih, u mučnoj životnoj disonanci, feško i nevoljno prati prosječni čitalac, Tim faktom valja u znatnoj mjeri tumačiti i sporo озуаjanje terena od strane Dostojevskog, i u Rusiji i van nje; pa tako i kod nas,

Medjutim, prevodjenje naširoko Dostojevskoša kod nas u posljednjim decenijima teško da će ostati bez ikakvih posljedica u pogledu uticaja na naše mladje književne generacije, rodjene pod burnom zvijezdom ratnih trzanja i poratnih traženja. Da se ona njime bavi, pa i oduševljava, razdire i lomi, zato ima dosta znakova i dokaza. Spomenućemo ovdje, ma brzu ruku, samo članak Slavka Batušića: »Veliki inkvizitor Rusije« {u »Savremeniku« za 1921, str, 151—152), i pjesmu gospodje Verke IHjić: »Dostojevskova noćna pesma« {u »Misli« za 1. maja 1923). Spomenuli smo medjutim već gore članak Augusta Cesarca »Dostojevski-Lenjin« iz godine 1924, Najači uticaj izvršio je Dostojevski u našoj književnosti baš na književni rad Augusta Cesarca, i kao beletrista i kao mislioca. Radi se i tu više o utisku nedo o. pravom uticaju, tojest o Imtegralnom usvajanju Dostojevskog od strane Cesarca. budući da je Cesarčev ideološki stav prema Dostojevskom u cijelosti negativan. Ali, impresijoniran u pozitivnom smislu sugestivnom ličnošću čovjeka i umjetnika Dostojevskoga, Cesarec se našao па izvjesnom raspuću, i polemišući danas protiv Dostojevskoga »djavla«, do odbacivanja njegove osnovne socijalno-političke ideologije, on posvećuje sutra svoj književni rad, svoje iskreno duhovno ja — »Sjeni Ејодога М. ПозфојеузКова« (»Соујек koji je prošao kroz svoj drob«, u »Književniku« za 1931, br, 2). Ili, on piše čak i čitav

324