Nova Evropa

mnođostrukosti država«, — veli Ојепше, — »пе да зе odreći, utoliko ukoliko volje pojedinih država mogu da budu diverdentne, Ali država sama po sebi jeste stvarnost, ne s posledom na današnjicu već sa gledišta stalnog postajanja. Država je vrhovna tvorevina čovekova duha, država se ne dubi u pojedinačnom i posebnom, nego ostvaruje opšte, ono što je jedno u volji sviju. Za svakoga gradjanina treba da je njećova država — prirodna država, jedina otadžbina«, Osećalo se da i sam Gjentile nije zadovoljan ovakvim tumačenjem. Mnogostrukost otadžbin4 nije umeo da opravda i kako to da svaki dine za svoju otadžbinu, dok nam je zadatak, po Hegelu, da radimo za univerzalnu državu...

Predavanje Gjentila bilo je, u neku ruku, vrhunac Kondresa. Osetilo se nešto živo. Osetilo se kako ukočene kvrsše kategorija hvataju vreli rastvor života, i kako se stvara nešto novo od pojmova i od stvarnosti, od slova i od krvi, Da se i boljševicima dopustilo da Sovore, taj bi osećaj preovladjivao stalmo, Boljševici — predstavnici Sovjetske Rusije hteli su da diskutuju baš sa Gjentilom, Oni sebe smatraju pravim sledbenicima Hegela, baš u tome što zahtevaju diskusiju, — dijalektiku, u kojoj je Hegel nazirao tajnu stvaranja vasijonskoga, Njih šestorica nesudjenih govornika: Adoracki, Gorohov, Kolman. Mitin, Limačarski, i Pašukanis, uputilo je protest štampi, što im ni predavanja nisu iznesena na dnevni red ni diskusija dopuštena. Tim povodom komunistički listovi doneli su čitave studije o Hegelu, Proleteri s Aleksanderplaca upućeni su u bezdane hegelijanstva, Njihova predavanja imala su ove teme: »Hegel, Marks, i Ljenjin« (Adoracki), »Hegelova istorijska shvatanja i materijalističko shvatanje istorije« {Gorohov}, »Hegel i matematika« (Kolman), »Hegel i sadašnjica« (Lunačarski), »Hegel i državno pravo« (Pašukanis). Ta će predavanja izaći u naročitom sovjetskom izdanju. U ргобјази одбџепе šestorice kaže se, za Savez Hegelijanaca koji je priredio Kondres, da je to jedna reakcijonarna banda, potpuno nacijonalistička i fašistička, koja načelno nije htela primiti ljenjinovce. Fašistička buržoazija današnjice, kažu dalje, setila se zaboravljenoga Hegela kojega je mekada ispljuvala i odbacila kao crkotina, Sada im je dobar, Treba im za pravdanje reakcije, ističu kod Hegela ono što je zabluda i prevara, — mističnu i misfifikatorsku stranu njegove filozofije, — da bi svoju izrodjenu vlast pokrili plaštom hegelijanstva. Ono što je živo u Hegelu, to su Marks i Engels spasli, i izneli na sunce; Ljenjin tvrdi, da je Hegelova dijalektika najsadržajnija tekovina klasične filozofije, To su rekli, naravno, Još Marks i Engels, a Ljenjin je nastavio Marksa i Engelsa, nastavljajući i konkretišući Hegelovu dijalektiku, Ljenjin smatra, da je jedan od najznačajnijih zadataka, da se Hegelova dijalektika sistematski proučava, — to

292