Nova Evropa

firama na štetu bosansko-hercegovačkih šuma, medo svi Bosanci i Hercegovci skupa; protiv njega vodjena je istraga, pa

je — zbog svoga po državu štetnog rada — osudjen na 6иbitak pemzije. Šume u Bosni i Hercegovini, uza sve ovo, ni danas nijesu uništene, i — ako bude pametna i poštena rada

— pa se gole sječe budu čuvale dok prirastu move šume, a sadašnje racijonalno eksploatisale, šume Bosne i Hercegovine neće nikada opustošiti, nego će biti jedan trajan izvor prihoda za državu, i osnov narodnog blagostanja, Ali najneozbiljniji izgleda G, Gjermanović kad, u pogledu pljačkanja šumi, tvrdi: »Naprotiv, u Srbiji ni najgori pljačkaš-političar ne bi mogao, ili bolje ne bi smeo, zadrti u ove temelje države 1 Маroda, pa su tamo radi toga uklanjane dinastije i padale glave«. Ako je i koji dio našega naroda opustošio i uništio svoje šume, to su učinili u pumoj mjeri Šumadinci, jer 8dje su sada one ogromme šume po kojima je Šumadija i dobila ime, o kojima pričaju svi putnici kroz nju od nazad sto godina i ranije, i koje su Šumadincima bile najbolji saveznik u borbi za slobodu? Nema ih, Isjekli su ih i uništili sami Šumadinci, i nesamo da zbog toga nijesu »mijenjane dinastije i glave padale«, kako tvrdi pisac, nego zbog toga nije nikoda ni prst zabolio, pa nije niko protiv takog pustošenja šuma mi protestovao (osim jedinoga pokojnog dr, Pančića, bivšeg profesora Velike Škole, ali je njegov protest došao prekasno), Danas Šumadija nema ni toliko svoje šume koliko joj treba da pokrije svoju unutarnju potrebu, nego čeka dok potrebnu gradju dobije iz Bosne splavom preko Drine, Razumije se, iz tačne konstatacije, da su Šumadinci uništili svoje šume, ja ne izvodim zaključke o podlosti i bezbožnosti karaktera Šumadinaca, koje za Bosance ı Hercegovce izvodi G. Gjermanović iz meistinite pretpostavke, da su oni iništili svoje šume.

Drugi mu je primjer: »Soko« i »Prosvjeta«, i t, d. »U svemu je {razumije se u Bosni i Hercegovini) opšte poraltno stanje duhova: bez ideja i ideala, popuštanje životnog elana u svim pravcima, i nastojanje da se rutinom, spoljnom doteranošću, i mehanizacijom rada, nadomesti duh i ideja, To se lepo vidi i na radu humanitarno-prosvetnih društava i ustanova (Soko, Prosveta, i i d.)«. Ni ovo što se tiče naših društava nije tačno, Ako igdje, baš u Bosni i Hercegovini rad na sokolstvu pokazao je svoju veliku idejnu stranu, i prije i poslije Oslobodjenja, Prije Oslobodjenja, mi smo Sokolstvo spojili sa trezvenjaštvom i švedskom gimnastikom, pa s tijem i sa nacijonalnom idejom stvorili u Bosni i Hercegovini pobratimstva i njihov Savez, ne sa stotinama i hiljadama pobrafim4 nego sa više desetina hiljad4, Sve to je bilo zadahnuto idejom, i sve oduševljeno, da su i austrijske vlasti to uvidjele, i za vrijeme Rata proglasile i osudile taj rad kao veleiz-

338