Nova Evropa

uravnoteživao proizvodnju prema mogućnostima prodaje, Ali, drukčije i ne može da bude u jednom sistemu gdje se ne proizvodi da se zadovolje potrebe već da se zaradi, Ako je profit cilj proizvodnje, a podmirivanje potreb4 tek sredstvo da se do njega dodje, onda je potpuno razumljivo i ovo zbivanje, i razumljivo je da je za kapitalističku privredu jedino mjerodavna ta formalna hiperprodukcija, — oma je jedini mogući osnov za

кај касти,

Метоуајо зе, да зе anarhija iz proizvodnje uklanja kartelima i sličnim monopolskim organizacijama, sapinjući t, zv, sloБодпи КопКкитепсји. Ništa lažnije od toga! Namjesto konkurencije pojedinačnih proizvodjača, monopolski stadij kapitalizma donio je strahovitu borbu i konkurenciju privrednih mamuta, Kapitalizam je s pomoću monopola odstranio буетЏе да bi ih nadomjestio najbjesomučnijim privrednim ratovima, VOdjenim bez skrupula.i bez samilosti, Čitav je svijet postao arena borbe; a preko ledja čovječanstva odvija se paklema trka za prolitima, Da monopolski stadij kapitalizma nije uklonio anarhiju, to se dokazuje baš aktuelnim ekonomskim stanjem,

Ali, kako se dolazi do dispariteta izmedju sposobnosti trošenja i sposobnosti kupovanja? — Fakat je, prije svega, da se proizvedeni produkti ne rasporedjuju po stvarnoj potrebi medju razne narode, odnosno medju pojedine društvene klase. To znači, da se sve potrebe, u aktuelnom privrednom sistemu, ne smatraju legitimnima i ovlaštenima na podmirenje, Potreba, sama po sebi, privredno govoreći, ne znači ništa, makoliko ona bila po život važna; poirebe se podmiruju tek onda kad su u stanju da pruže iunovčavanje nudjenih produkata, i to — računajući mormalno stanje kapitalističke privrede — kad su u stanju da rentabilno unovče nudjemni artikal, Budući da. sve stvarne potrebe istovremeno ne predstavljaju i kupovnu snagu, odnosno kupovna snaga ne raste srazmjerno rastu potreba, jasno je, da tek jedan dio potrebA dolazi do podmirenja. Ali ni taj Ф!о рофгеђа, ovlašten ma podmirenje, ne raste srazmjerno proširenju proizvodnje, Fatalno Je dakle: po kapitalističku privredu, da se proizvodnja daleko istrčava pred mogućnostima prodaje. A to zato, što se madnice, odnosno plate uopće, iznajmljene radne snage {bilo to lizičke bilo intelektualne) me povećavaju u srazmjeri s očekivanim: elektom povećanih proizvodnih mogućnosti, Ali, srazmjera ne može ni da postoji u kapitalizmu, jer bi troškovi proizvodnje toliko narasli da bi trebalo ili produkte poskupiti, ili proizvodnju obustaviti; sa prvim se rješenjem ne bi riješilo mišta, a s drugim pogotovo, Prema tome je nesaglasnost potrošačkei kupovne sposobnosti, odnmosno kupovne sposobnosti i proizvodnje, konstitutivna kapitalizmu,

351