Nova Evropa

dili da moraju plaćati deficit hrvatskih fimansija, stručnjaci su stali proučavati to zanemareno pitanje, i ustanovili su da hrvatske finansije imaju suvišak koji ide u korist Madžarskoj.

Zbog starih kuenovskih propisa o štampi, nijedan list u Hrvatskoj nije mogao napadati madžarone onako kao »Riječki Novi List«, što da je u kvarnerskoj Rijeci izdavao Frano Supilo iz Cavtata, jer je za Rijeku važio madžarski zakon o štampi, liberalniji od hrvatskoga zakona, Za vrijeme ljetnih praznika Supilo bi putovao po inostranstvu, osobito po Italiji, te tražio poznanstva uglednih novinara, političara, i učenjaka, da ih obavještava o prilikama Jugoslovena u Austro-Ugarskoj. A kada je u Madžarskoj počeo pokret Košutove Stranke, Supilo je došao na misao o savezu hrvatske i madžarske opozicije, kao poznavalac srednjevjekovnih odnošaja bivše Dubrovačke Republike, svoda zavičaja, sa madžarsko-hrvatskom Kraljevinom. Zbog ograničenosti izbornoga zakona i neslobode štampe, opozicijone stranke u Hrмаћзкој trebale su jaku moralnu potporu izvan Hrvatske, da bi se hrvatska politika makla sa mrtve tačke na kojoj je stajala od dolaska Kuena na bansko mjesto, Ali kako hrvatska javnost nije voljela Madžare, Supilo, novinar izvan stranaka, morao je predobiti za svoju osnovu političare koji su uživali povjerenje i velik ugled u narodu. Najprije 'jje predobio prvake hrvatske većine na dalmatinskom pokrajinskom Saboru u Zadru {dra. Pera Činđriju, općinskoga načelnika u Dubrovniku, i dra. Antu Trumbića, načelnika u Splitu), budući da se carska austrijska Vlada malo brinula za privredne, saobraćajne, i druge potrebe Dalmacije, pokrajine siromašne i pasivne, nedopuštajući njezino sjedinjenje sa Hrvatskom. Iako pokušaj prijateljstva sa Košutovskom Strankom nije imao stvarne vrijednosti za Hrvate u Dalmaciji i Istri, ipak političari iz Dalmacije prihvatiše Supilovu misao u svrhu demonstracije protiv postupanja Carske Vlade prema Hrvatima i ostalim Slovenima u Carstvu. Prigodom nemira u Hrvatskoj (1903), dr. Trumbić bijaše rekao u dalmatinskom Saboru: »Kako ti nama, Austrijo, tako tebi Bog!«,.. U ljeto 1905, Čingrija, Supilo, i Trumbić posjetiše u Budimpešti Ferenca Košuta i druše prvake čeitrdesetosmaške ({»Stranke Madžarske Nezavisnosti«], služeći se tom prilikom najviše jezikom talijanskim. Tada se je na mjestu madžarskoga Ministra Predsjednika nalazio honvedski general, barun Fejervari, dvorski čovjek, sa zadatkom da skrši pokret Košutovske Stranke; kada se je osnova Supila i drugova iznijela u javnost, Fejervari je zaprijetio da će silom spriječiti svaki sastanak maidžarske i hrvatske opozicije.

S jeseni 1905 sastadoše se u kvarnerskoj Rijeci hrvatski narodni poslanici iz obih država dualističkoga Carstva, |. ј. једап dio opoziciie na Hrvatskom Saboru u Zagrebu, članovi hrvatske većine na Dalmatimskom Pokrajinskom Saboru u Zadru, članovi hrvatske opozicije na Istarskom Saboru u Kopru, i nekoliko po-

418