Nova Evropa

Nakon dvogodišnjeg Rauhova neuspjeha, postaviše za bana

Dra. Nikolu Tomašića, da u Saboru saradjuje sa Koalicijom. Pod njim je Koalicija postigla proširenje skučenog kuenovskog Zakona o izborima, i time sebe još jače učvrstila. Ban Tomašić isposlovao je i aboliciju Veleizdajničkog Procesa, čime su najbolje oprovrgnute policijske izmišljotine. Ali kako nije moglo doći do pravoga sporazuma izmedju Koalicije ı protivne strane, nakon Tomašićeva odstupa, opet se vrališe na dva uzaludna komesarijata u Hrvatskoj. Medjutim, godine 1912 desiše se na Balkanu iznenadne promjene koje još više oduševiše austrouđarske Jugoslovene i Čehoslovake, Brzim pobjedama, savezničke vojske Srba, Bugara, Grka, i Crnogoraca, potisnuše Tursku sa Balkana. Pod dojmom srpskih pobjeda i u drugom Balkanskom Ratu, vlastodršci u Pešti i Beču nadjoše da je podesnije povratiti parlamentarnu upravu u Hrvatskoj.

Najgore progone iskusiše narodni poslanici i pristaše Hrvatskosrpske Koalicije na početku Svjetskoša Rafa (1914), Када su u Austro-Ugarskoj stradali svi koji ne bijahu Austrogermani i Madžari, dok ne dodjoše slavni dani od 28. i 29. oktobra 1918. Dan poslije Zlatne Prahe progovorio je Zagreb, Nakon trinaest dodina natezanja sa tudjim gospodarima, Hrvatskosrpska Koalicija, parlamentarna većina Hrvatskoga Sabora, prešla je na svoje najveće djelo: dne 29. oktobra 1918, Hrvatski Sabor u Zagrebu proglasio je odcjepljenje jugoslovenskih zemalja od AustroUgarske, i njihovo sjedinjenje sa Srbijom i Crnomgorom. Prvim kraljem ujedinjene Jugoslavije postao je kralj Petar Karadjorgjević, onaj isti što su ga u јипи 1903, па prolazu kroz stanicu u Beču, djaci Slovenci, Hrvati, Srbi, i Bugari pozdravili sa »Živio jugđoslovenski kraljl« — izričući tako proročanstvo koje se je nakon pelnaest godina imalo ispuniti,

Arsen Wenzelides.

'Berlinskoša Ugovora od 1878, spriječile protivslovenske planove ministra Erentala., Oni se sporazumeše, da Konzul sastavi o razgovoru sa Supilom opširan izvještaj na francuskom jeziku, i da ga pošlje u Beč knjazu Urusovu, što Konzul i učini, Tih dana nalazio se je baš u Austriji i ruski Ministar Spoljnih Poslova (Izvolski), boraveći prvo u Buhlau, Као 505: Austrougarskos Poslanika u Petrogradu, a onda u Beču gdje je pohodio Erentala, koji ga je uvjeravao da nema nikakvih posebnih namjera u pogledu Bosne, Urusov nije Izvolskom ni pokazao izvještaj svoga Konzula o Supilovu upozcrenju! Povjerovavši Erentalu, Izvolski je {u oktobru) mirno otputovao u Pariz, gdje ga je zatekla vijest o aneksiji Bosne i Hercegovine, koja je značila veliko iznenadjenje za čitavu evropsku diplomaciju. Tek se tada prisjetio Urusov šta je trebalo da uradi, pa je — puna dva mjeseca nakon Aneksije, u decembru 1908, pisao onom Konzulu da mu pošalje prepis »onoša pisma od proljeća«!,..

422