Nova Evropa

tačke treba da podjemo, po našem mišljenju, odgovarajući С. Varnijeu na njeđove dobre savete u pogledu naše kulturn orijentacije, Dakle, načelno, G. Varnije osudjuje nastojanja mladih država koja idu zatim da se obraćaju na više evropskih kultur4; on smatra ovakav »eklekticizam« štetnim, i pristaje uz mišljenje, da to znači »sticanje anarhičnog bogatstva«, »pseudokulturu Која bi se mogla ljuto osvetiti«. » Treba se«, kaže on, »opredeliti«; a budući da su Francuzi prvi počeli s kulturnom penetracijom Jugoslavije posle Rata, to je on s prijateljima učinio i apel na nadležne faktore, da se ostane samo kod ove kulturne orijentacije, »kako bi mlada Jugoslavija ostala kompaktna i nedeljiva prema vani«, Eksponenti francuske kulturne orijentacije u Jugoslaviji našli su za potrebno da učine ovaj apel, i da naročito istaknu svoje načelno stanovište pred našom i francuskom javnošću, u momentu kada im se učinilo da se »па poprištu« javljaju »konkuremti«, Englezi i Nemci, G, Varnije izjavljuje naknadno, doduše, da nije isticao poimence Društvo Prijatelja Velike Britanije i Društvo Prijatelja Nemačke, ali — koga ima inače »na poprištu«? Osim toga, nije mogao odoleti navali svoga uverenja, pa se je brže-bolje ponovo oborio svom silom na movoosnovano Društvo Prijatelja Nemačke u Zagrebu, dajući opšimo političko obrazloženje zašto ga smatra neoportunim ma teritoriju bivše austrougarske dominacije, te ponavljajući tom prilikom ono što je već ranije, pod tudjim i pod svojim imenom, rekao: da je zagrebački PEN-klub uneo politički momenat u proslavljanje Geteove Stogodišnjice time što je pozvao članove Austrijskog Kluba da dodju u Zagreb!... On ide i dalje, pa oshivanje Nemačkog Društva u Zagrebu u današnjim prilikama naziva »provokaciјота«; ра čak sumnjiči otvoreno i neke zvanične faktore u Jugoslaviji da igraju dvosmislenu ulogu, dozvoljavajući i potpomažući ma jednoj strani germano-jugoslovensko prijateljstvo, dok na drugoj tobože izjavljuju vernost poratnom »planu evropske zajednice«, Za sve vreme, G. Varnije očigledno oseća da se kreće — »i nehotice« — na potpuno političkom terenu. Mi ga u tome nećemo slediti, nedo ćemo se vrafiti na čisto kulturni orijentaciju, pa ćemo mu 5 tođa terena postaviti, na osnovu njegovih izlaganja, dva načelna pitanja, Prvo, Alko bi se usvojilo — recimo — njegovo gledište, da se Jugoslavija kao mlada država treba da opredeli samo za jednu kulturnu orijentaciju, zašto bi ova morala biti baš francusika, — zar samo zato što su se Francuzi prvi našli »na poprištu« posle Rata? Jer, ako bi se opredeljivalo vremenski, pravo nema č k e kulturne penetracije u Jugoslaviji je starije, i prostiralo se je na mnogo široj teritoriji, koja je uz to još susedna i ma kojoj žive mnogi Nemci, A' ako bi se radilo o tome, da se zadrži ratno-save-

391