Nova Evropa

razviti samostalno u dovoljnoj meri, Zato je neophodno, da se čovek stalno vežba u podredjivanju nižih elemenata svoje psihe višim, da se navikava da postupa u saglasnosti sa višim a ne sa nižim elementima svoje psihe, Otuda neminovno proizilazi i neophodnost, na svaki načim razvijati svestan odmos prema svakom svom postupku, pronaći neku sredinu izmedju discipline, da ova ne bi bila oslabljena, i svesnog duševno8 rada, da disciplina ne bi tukla i uništavala sposobnost i naviku samostalnog mišljenja, i smetala čoveku pri donošenju samostalnih rešenja i čuvamju vlastite volje, Veliki je dar — sposobnost čoveka za samostalno logično mišljenje, i velika је бгебка ако stalno drugi razmišlja i misli za nekoga, te se time čini od ovog slepca, poslušnog za primanje naredjenja tudjeg intelekta, i smeta da razvija i iskorišćuje svoje »ja«,

Još je teže pitanje o metodima ротабапја тогајпов razvića, jer se Još manje može učiti moralu, Problem moralnog vaspilavanja je neobično težak i komplikovan, pa je nemogućno zaustavili se površno ma njegovu obrazovanju, Hoćemo stoga tek da istaknemo neke momente. Ako hoćemo da lice koje je objekat našeg vaspitanja (dete, djak, vojnik) wdrejeno vreme potčinjava svoje postupke zakonima morala, moramo preduzeti sve što do nas stoji da bi ono bilo u mogućnosti da se što češće »vežba« u moralu. Ovaj izraz, na koji nije naviklo naše uho, izgledaće odviše grub; ali se njime ipak dosta tačno izražava ono što hoćemo da kažemo, Potrebno je da se Čovek vežba u tome da njegov moral bude gospodar nad njegovim razumom, Naravno, ne mislimo ovde na slučajeve kad se dolazi u sukob sa zakonom, niti na one uobičajene postupke po pravilima. pristojnosti koji — ako se ne učine povlače za sobom kaznu prema postojećim zakonima, Pravi moral ne može biti vezan za pomisao o nagradi ili kazni, za pomisao o nekakvoj koristi (religije, i njihove, dogme o zagrobnim blaženstvima i nagradama, ovde me uzimam u obzir}. Ako hoćemo, naprimer: da vojnik, ostavljen samom sebi pod okolnostima ratnog života i stalne naoružane borbe, u momentu potpuno slobodnog ličnoš izbora, kada mu razum potpuno jasno i ubedljivo pokazuje njegovu ličnu korist, ipak postupi moralno, t, j. može biti baš suprotno toliko jasnim 1 ubedljivim navodima razuma [>ne idi napred«, ili »beži«, »predaj se«), potrebno je da kod njega postoji sposobnost savladjivanja glasa razuma glasom morala, i da je to stvar weć sfare navike, Dosada je medjutim, pri vaspitavamju deteta, a još u većoj meri pri vaspitavanju vojnika, obraćana najveća pažnja i trud na razvijanje discipline, t, j. psihički u prvom redu na savladjivanje instinkta razumom; makoliko da je i ovo važno, sada se kao isto toliko važno smatra, učiniti idući korak u pogledu vaspitavanja, pa obratiti pažnju na disciplinu mo-

445