Nova Evropa

kaže dalje, »čitajući one reči, bio Je pomislio da su one diplomatski odgovor na skorašnje osnivanje vojnog8 brodogradilišta u Splitu, koje bi — sledstveno — predstavljalo francusku navalnu bazu u srcu Jadranskogš Mora«, i ne bi ga, »stoša, začudio bio zvanični francuski odgovor iz Pariza, Beograda, ili Splita, ni čak odgovor predstavnika novo-osnovanoS brodogradilišta«:; ali ga čudi članak u »Novoj Evropi«, i on iznenadjen kliče: »Pa dobro, po čemu ulaze ovo 26 gospode „koji ne učestvuju u dnevnoj politici ni na kojoj strani u odnose francusko-talijanske?«.., Vidi se da G. Randi već deset godina živi pod režimom gde niko »nezvaničan« i mimo »naredjenje« ne sme uopšte ni misliti o političkim i nacijonalnim problemima a kamo li što javno reći, Ali se time ne iscrpljuje nješovo veliko čuadjenje, On ne prestaje da se u čudu pita, šta to hoće ta dvadesetšestorica, kud su se digli, — »a sve zato što se dirnulo u Dalmaciju koja (i ovde bi trebalo da zaboravi da je ona i njegova domovina) nije imala, nema, i nikad neće imati više od minimalne važnosti u istoriji Evrope«. Dž, G. Randi, ali u srcima svojih sinova!... Možda baš u tome gledanju na »domovinu« i leži odgonetka na začudjeno klicanje fašističkoš »eksperta« za Jadran u Rimu, koji se »već 30 godin4 bori za talijanstvo svoje rodne zemlje« {u kojoj jedva polovica jednog Talijana dolazi na sto Juđoslovena); a pouzdano će u osećanju Don Erana Bulića, Ivana Meštrovića, Vladimira Nazora, i ostalih potpisnika »otporuke«, kojima Je Dalmacija — za razliku od njega — uslov opstanka i slobode, naći odgovor na pitanje, »ро čemu ulaze u odnose francusko-talijanske« kad su posredi Dalmacija i Jadran.

Ali, G. Randi, danas punokrvan diplomat, pravi veliku razliku izmedju Jadranskog Pitanja i pitanja Dalmacije. Ovo poslednje je za njeđa, kako smo već čuli, »od minimalne važnosti«, iako je i njedova domovina; pa kako kroz nješa dovori današnja zvanična Italija, to nam je drago čuti, da oni tamo preko »još ne osećaju da je blizu dan njena otkupljenja«, t, j. da smo iz reči Predsednika Talijanske Vlade preuhitreno zaključili, da on »sanja o razvrgnuću francusko-Jučoslovenskog saveza, i želi da zabode talijansku zastavu u Dalmaciji«. Već radi ove izjave vredelo je napisati onu »otfporuku«, Sam G. Капа! se, medjutim, ne zadržava duže na tome, već — podajući se svojoj »staroj strasti«, koja 6a »odvodi s pravog puta«, prelazi na diskusiju o »starom Jadranskom Pitanju«, sa tezom da: »Ako Jugosloveni budu tvrdoglavo prepuštali Talijanima najviše zapadni Jadran, naučiće da su geopolitički zakoni Jači od njihovih snova o apstraktnoj pravdi«,

Konstatujemo, da G. Randi dopušta, da bi »apstraktna pravda« mogla biti na našoj strani, dok su na njihovoj »8eopolitički zakoni«; a mi dopuštamo sebi mišljenje, da ima samo

12