Nova Evropa

fesijonalne politike, pa utoliko pre možemo uzeti ovaj »zvuk jednog talijanskog odjeka, makako slab on bio«, koji nam on priuštava, kao zvaničan talijanski odgovor na onu našu »otporuku G, Musoliniju«. Uostalom, disciplinovanost današnje fašističke državne organizacije i štampe (sa podelom rada prema uputstvima odozdo) i ne dopušta drugo tumačenje. Nama je medjutim ovaj odgovor u svakom slučaju dobrodošao, ma i u ovoj snishodljivoj formi, i sve da za njim stoji G. Randi sam, bez zvaničnog diktata i aparata. Jer, nama je stalo do same stvari, do naše Dalmacije i našeg Jadrana, pa dakle i do susedne Italije i talianmskog Jadrana, a ne toliko do onih koji momentano žare i pale na onoj drugoj strani, Nama su važni argumenti, ma ko ih iznosio i ma s koliko pretenzija. Zato bismo se u svakom slučaju obazreli na »repliku« (6, Randija, i na ono što on — u svoje ime ili u ime svojih naredbodavaca — o samoj stvari ima da kaže. Samo da prvo uklonimo s puta lične momente i netačne informacije, koje bi mogle smetati ozbiljnoj diskusiji,

G. Randi, očigledno, precenjuje zvaničnu politiku jedne zemlje u danom času, kad misli da samo ona vredi, ı da je od važnosti samo ono što misle i kažu oma ı njeni predstavnici, i tamo Sde se radi o krupnim i životnim pitanjima, pa njih smatra političarima a sve ostale naziva »politikantima«, Mi na te stvari drukče gledamo, te politikantima smatramo poSlavito one koji nemaju smisla ni sposobnosti za javni rad i državne poslove a ipak se — iz lažne ambicije i lične koristi — mešaju u politiku, pa ponekad i »dominiraju situacijom«; dok nipošto ne bismo nazvali tim imenom sposobne i zaslužne javne radnike koji se — obično s razlogom — uzdržavaju od učešća u dnevnoj politici, u izvesnim prilikama, iako je »budnim okom prate« i dobro znaju šta ko radi i kud ko spada. Mi smo čak mišljenja, da ı kakav veći gospodin i političar nego što Je G. Randi ne bi izgubio mnogo od svo8a dostojanstva upuštajući se u diskusiju sa jednim Ivanom Meštrovićem, ili s ostalim motpisnicima »otporuke«, fe odgovarajući dolično ma njihovo smišljeno i obazrivo izlaganje, bez isticanja da na nju »samu za sebe ne bi vredelo da se odgovara«; ili bi bar trebao jasno reći, zašto mne vredi? Da li možda zato što ih drži za masone?... Ne uvidjamo doduše zašto i masonima ne bi vredelo odgovarati, ali ostavljamo to odlučivanju G. Randija i njegovih jednomišljenika; nego, trebalo je svakako prvo ispitati, da li su »Nova Evropa« ı potpisnici onoga članka masoni, a ne džilitnuti se neutvrdivši cilja,

Tu se je G. Oskar Randi, kao novinar i ргојезјопајап političar, ovaj put grdno obrukao; i mi ga moramo tužiti njeSovim gospodarima, da se pokazao potpuno neobaveštem o

9