Nova Evropa

odmah dalje dokazuje, da je tek onaj proces u kojem su sva tri člana zastupana potpun {dakle cjelovit, jedinstven), »da sva tri člana tek zajedno čine jedan razvojni proces«, — zar io nije onda trostrano jedinstvo?

Da spomenem Još neke zanimljive izraze S. P. Bosanca: o »apsolutnoj različitosti« + »арзоћшпот је тзуи«, тант о »пеоgraničenosti suprotnosti i jednakosti«, o »тејаНупозн бгашса«, i O »пајтпобозтатшјет jedinstvu«, koji su svi izrazi veoma slični — štaviše identični — s onima koje upotrebljava S. Galogaža. a koji (Galošaža) tvrdi, medju ostalim, i ovo: »I razlika izmedju relativnog i apsolutnog je relativna« (!). S. P. Bosanac dakle, u društvu s Galogažom, mogao bi eventualno da osnuje novu religiju o apsolutnoj relativnosti,

S. P. Bosanac tvrdi medju inim i to, da ja tobože ne vidim kako se, naprimjer, u procesu razvitka zrna od riže zbivaju mnoSobrojni procesi razvoja u suprotnostima, pa da je i »prelaz istoga zrna u vlat, u njegovu suprotnost, samo jedan kompleks mnogobrojnih proces4 razvoja u suprotnostima, i, ujedno, da je to jedan jedinstveni proces«. Ova rečenica, na oko, 1251еda ozbiljnija od ostalih misli mojih »kritičara«; ali je i ona skroz pogrešna, Ja sam naime omaj primjer sa zrnom od riže baš zato i iznio da ga ironiziram, jer u razvitku vlati iz zrna vidim nebrojeno ali i najraznovrsnijih procesa, i to kemijskih, fizikalnih, bioloških, i t. d.,, u kojim procesima uzima učešća i voda i zemlja i toplina, te svijetlo sunca. Nipošto ti pojedinačni procesi nisu dijalektičke naravi, već fHizikalno-kemijske i k tome naročito biološke naravi A i ukupni razvojni proces nije jedinstven, nešo mi ljudi ukupni taj razvoj predstavljamo jedinstvenim, da bi nam bio razumljiviji, jednostavniji. Ali, i taj od nas ujednostavljeni »jedinstvenhi« proces od zrna do vlati nikako nije proces u suprotnostima, jer inteligentan čovjek ne može vlat držati za suprotnost zrnu; niti se vlat razvila iz saтоба 2тпа, “ес 112 уоде, minerala u zemlji, zraka [napose ugljičnoš dioksida), te sunčane enerdije. Tek pjesnička mašta, bazirana na nepoznavanju prirodnih znanosti, može vidjeti tu neke antiteze, suprotnosti, i slično; a usuditi se još danas braniti taj Engelsov nezdodni primjer sa zrnom riže, pokazuje najbolje zaostalost u naučnom mišljenju, i

Sve tri »kritike« mod članka ipak su me uspjele o Jednom uvjeriti: da naši »dijalektičari« nemaju Jakih mislilaca, odnosno da je duhovni kapacitet naših dijalektičko-materijalističkih teoretičara malen, Ta konstatacija nije mi draga; naprotiv, baca me u brigu. Ako će se i u buduće javljati ovakovi »odgovori«, to će mi biti još žao da sam se i upustio u polemiku sa tako slabim protivnicima, Jer oni, prema svemu ovom što sam iznio, zaslužuju više samilost nego prekor. .

Alebsandar Mužinič.

144

O NI