Nova Evropa

ture, on је тобао да засита пефилиши јаки огпајпоз! зуоје fantazije, iz koje su nikli neuporedivi znanstveni romani ı novele njegova prvog stvaralačkog perijoda. Im se Vels pokazao kao majstorski crtač meobičnih ali dubokih emocija, kao pisac prožinjene mašte i neiscrpne inveniivnosti, te je doveo ·do posljednjih konsekvenc4 i usavršio imjiževni rod rantastičkih priča u stilu Žila Verna (»The Invisible Man«, » Ihe Country of the Blmd«, itd.)}. -

U prvoj fazi svog rada, Vels je bio kao odvojen od realnosti i živio u zasebnom svijetu svojih fantazija, I tad Sa je бгохтиčava idrama muoldernogs života odvukla od retorta i hemičkih laboratorija. Najvažniji su njegovi romani iz ove druge, realističke i socijalne, epohe. Zahvaljujući njeđćovu malogradjanskom porijeklu, nikakvi uticaji odgoja ili sredine nisu ugrožavali snagu njegovih zdravih demokratskih instinkata. Slobodan od društvenih predrasuda, on spolja posmatra društvenu hijerarhiju i nepristrasno joj sudi, podvrđavajući reviziji sve stare iktivne vrijednosti, neisključujući ni u Engleskoj posvećeni pojam »džentImena«, Satira engleskog društva u ovim romanima potsjeća na amatomsko seciranje. U njima Vels otkriva i raspliće duboku i intimmu povezanost izmedju materijalnih i moralnik elemenata socijalnog organizma, firažeći izvore klasnoj borbi i političkim sukobima mu motivima ekonomske naravi, u starim uvriježenim tradicijama, i u zapretanim animalnim nagonima. Njegov nemirni intelekt učinio je anglosasku publiku svjesnom тотајпов ротетебепја 1 Каоза u kome se svijet danas nalazi. Proučavajjući strukturu emgleskog društva, on nalazi uzrok poremećenoj ravnoteži u kontrastu izmedju zastarjele, arhajičke, civilizacije sela na jedmoj strani, i trgovačkog svijeta novca i velegradske reklame na drugoj (»Tono-Bungay«, »The New Macbiavelli«), Kao lijek ovom stanju stvari predlaže jedan slobodni i organizovani socijalizam,

Važno mjesto u ovoj realističkoj fazi njegova stvaramja zauzimlju romani u kojima raspravlja odnose izmedju muškarca i Хепе (»Апп Veronica«, »Marriage«, » The Passionate Friemds«)}. Prikazujući sukob izmedju meoldgovorne strasti i potrebe neke stede u selwualnim aodmosima, on kritikuje sumarne propise zakona i morala. Ali ovdje kao da ni sam ne zna da pruži neko praktično i stvarno riješenje, već se zadovoljava izlaganjem žalosnih činjemnicA,

Velsu nije bilo dosta da tačno i s razumijevamjem iznosi život svoga vremena, te да ба svojim pronicavim humorom i oštroumnošću kritikuje, Iz dubine nješova bića javila se čežnja da taj život promijeni, ispravi, da ба učini boljim. On se postepeno od umjetnika sve više pretvara u proroka, i orijentiše se prema idealističkoj koncepciji kolektivnog dobra. Razočaravši se u socijalizmu Šoa i Fabijanaca, on se bavi teorijama o socijalnoj

212