Nova Evropa

velikoga ruskođa pjesnika (Gogolja), ili za politički program od tačaka: samodržavnost, pravoslavlje, i narodnost, — kažnjavani ljudi protjerivanjem iz prestonica i progonstvom u unutrašnjost Rusije. Ljudi koji su u takvo doba umjeli da razviju svoj dar, i da tako snažno manifestuju svoju individualnost, svakako nisu bili ni slabići bez volje i energije ni otpadnici svoga naroda, tudji njegovu životu i njegovim interesima, kakvi su Turgenjevljevi junaci,

još jače razvio se umjetnički život u Rusiji za vrijeme slobodoumnoga Aleksandra II, naporedo s ostalim reformama kakve Rusija nije vidjela od doba Petra Velikog, Oslobodjenje kmetova, ustanova takozvanih »posrednika za izmirenje«, koji su čak i po mišljenju krajnjih ruskih liberala, umjeli svoju misiju da izvrše pošteno i pameino, novi sud, koji je odmah stao na visinu majboljih ruskih institucija Zapadne Evrope, stvaranje gubernijskih i sreskih samouprava {»zemstva«}, otvaranje narodnih škola, muških i ženskih gimnazija, viših ženskih tečajeva u Petrogradu, Moskvi, Kijevu, Kazanu, Odesi, reforma Univerziteta i bogoslovija, tražili su odjednom od klase ruskih intelektualaca tisuće i tisuće prosvjećenih, vrijednih, poštenih, i odanih svome poslu radnika i trudbenika, koji su se i našli, uglavnom u plemićskoj sredini, čak i u najzabačenijim budžacima ruske provincije. Društvo koje je bilo u stanju da zadovolji takvim zahtjevima svoga vremena nije moglo biti sastavljeno isključivo, ili bar pretežno, od »suvišnih ljudi«, kakve nam slika Turgenjev, Sama književnost dostiže tada vrhunac svoga cvata, i pojavljuju se novi velikani (kao Saltikov-Ščedrin}, dok stari daju svoju punu mjeru i svoja najznačajnija djela, Glinku smjenjuje »moguća ботШса«: Balakirev, Musorgski, Dargomižski, Ljerov, Kjui, i Rimski-Korsakov, koji mnastavlaju započeto djelo i udubljuju se u izvore ruske narodne muzike, te svojim opusima skreću pažnju Evrope na rusku muziku i stiču Joj priznanje prvoklasne vrijednosti, Codine 1863, učenici ruske Umjetničke Akademije (Kramskoj, Rjepin, Korzuhin, Makovski, sa drugovima) napuštaju Akademiju, prekidaju sa klasičnom i talijanskom tradicijom u slikarstvu, i posvećuju se socijalnim potrebama svoga naroda, ruskome pejsažu i žanru, Gcdine 1871 stvaraju oni »Društvo pokretnih izložaba«, koje je igralo cgromnu ulogu u umjetničkom vaspitavanju majširih krućova ruskih intelektualaca i u prestonicama i provinciji, Još za života Turgenjeva pojavljuju se i stiču opće priznanje glavni radovi ovih umjetnika; ali kod Turgenjeva nalazimo samo skulptora Šubina, kome je teško disati u Rusiji, te Кој se seli za cijeli svoj život u Rim, da bi se tamo posvetio Кор!тапји апнекаћ Баћал ја, дајејић од гизкоба Иуоја 1 ти коте potrebnih, A u »Dimu«, Turgenjev zna зато ха »падиуепо mništavilo« Brjulova, i na usta zapadnjaka Potugina izjavljuje:

455