Nova Evropa

i ispitujući da li mu je ta trka bez predaha odista neophodno potrebna, — ugušuje svoje strasti, da se odriče sveda što mu nije za život poirebno, i da živi umereno, Ne radi se o tome da to bude umerenost i jednostavnost Hindusa, niti je poželjno da svi — kao veliki Buda — obuku grubo odelo, uzmu drvenu posudu u šake, i sednu u kontemplaciji pod kakvo plodno drvo u šumu, Za skromni početak, bilo bi dovoljno da se svak odтеКкпе зато опоб što je nepotrebno. Iz te umerenosti rodilo bi se zadovoljstvo, automatski bi nestalo zavisti, pakosti, i osvetljivosti, nestalo bi žudnje za bogatstvom, priznanjem, i vlašću. Čovek bi bio lišen okova, osećao bi se slobodnim, nezavisnim, rečju — srećnim, — Samo što, nažalost, u tempu ЧапаХпјеба veka, čovek apsolutno ne dospeva da o tome razmišlja! Izgleda dakle da ljudskom rodu nema leka, Čak i ponovni opšti potop teško da bi situaciju popravio, Jer se naučno utvrdilo da je i onaj prvi promašio cilj...

Nikom nije pomoženo, aklto se pojedinci prisećaju šta bi trebalo činiti, Ceo ljudski rod mora da se prene. Danas ljudi lutaju, tumaraju, traže, trče, i jure za nekim imaginarnim ciljevima. Niko ih ustaviti ne može, dok se ne trgnu svi, dok svak ne zastane, da se u čudu zapita kuda je pošao. Svi, celo čovečanstvo, a prvi oni koji su najdalje izmakli, Njima dovikujemo' zastanite i oslušnite malo tihi glas koji iz vas govori, a koji začlušuju jeka božićnih zvona i tempo savremenog života.

1. Hubmajer.

У покој душе Змаја Јована Јовановића као човека и као песника.

(Поводом стогодишњице од рођења.)

Да учиним нешто као неку исповест, те да мало олакшам својој »пречанској« души.

Године 1893 изишла је књига Дра. Љубомира Недића »Из новије српске лирике«, која је одјекнула као дотле ниједна књижевна критика у нашој школованој јавности онога времена. Главна сензација тих »критичких студија« био је оштар нападај на Змаја, коме је оспорен песнички таленат, те који је проглашен само вештим стихотворцем. Мако сам био готово још дете, сећам се да ме је — ревносна читаоца »Невена« — поразио овај суд непознатог београдског вели“ кошколског професора; утолико више, што је био казан на нов -— лежеран — начин, и врло уверљиво, а што су неки покушаји »спасавања« Змаја од стране полуписмених војво-

532