Nova Evropa

svijeta, i to je jedna velika prednost pred kazalištem, koje zbog ograničenih financijalnih mogućnosti ne može da nam pruža priliku vidjeti i čuti najglasovitije umjetnike, kao Šaljapina i druge „.. Savršenstvom tebnike uspjelo se da se skoro sva lijepa i vrijedna književna djela svih literatura mogu filmski prikazati, te danas film s jedne strane u mnogome oživljava ideje i sjajne ı lijepe zamisli književnih radnika, a s druge strane kopkurira samoj Кпја2:, To je i razumljivo, jer danas gdro publike ne može utrošiti na čitanje voluminoznih romana po čitave dane, A u filmu može da vidi isti sadržaj i ideju za sal-dva.«

Kolikogod ovo bilo kazano nevješto i nepismeno, ipak je očigledno kakvo stanovište zauzima ovaj mjerodavni predstavnik filmskih poduzeća, To stanovište nije samo njeSovo lično. Kod nas se učlavnomi i inače baš tako govori i piše o filmu, iako se iza ovakog shvatanja krije neznanje i pobrkanost pojmova. Kulturna (ili nekulturna) uloča filma ne sastoji se u tome, da li nas film spaja sa svijetom ı da li nam prikazuje strane krajeve i narode; kultura je nešto dublje i složenije. Osim toga, ne treba zaboraviti, da su sve te Himske džungle i ta mora, polarni krajevi i Sahare, Kine i Sibirije, snimljeni često u Holivudu, u Najbabelsberšu kod Berlina, ili u Žoenvilu i St. Morisu kod Pariza, i da zato ti snimci ne odgšovaraju uvijek stvarnosti. Zabluda je падаје, postavljati pitanje općenito: da li je film sam posebi umjetnost ili kulturni faktor? Prošlo je doba kad je film bio vašarska senzacija, i kad su ozbiljni ljudi išli u kino potajno, Danas se može da боуол jedino o pojedinim konkretnim slučajevima, o svakom filmu napose; jer ima filmova, koji su u kulturnom pogledu na zamjernoj visini, koji su i umjetnički veoma visoko, ali ih ima i takvih koji sa kulturom i umjetnošću nemaju ništa zajedničko. Zato je učinjena velika podreška kad je, prilikom rješavanja pomoći mašim kazalištima na teret kinematograf4, ovo pitanje raspravljano općenito: repertoar jednog kazališta, kao i kinematograla, može da bude daleko od svakog kulturnog djelovanja, — to zavisi od toga iz kakvih je komada repertoar sastavljen, Film nastaje saradnjom mnogih lica; a za njegovu vrijednost je odlučno, kako je svako pojedino lice izvršilo svoj zadatak, a nesamo režiser i slumci, Izmedju književnosti i filma postoje mnogo veće suprotnosti nego izmedju Hima i kazališta, Tonfilm je uopće uzdrmao prave filmske principe, Tonfilmovi, naročito u najnovije doba, sve su više slični kazališnim komadima: u njima ima više pozorišne nepokretnosti nego divne dinamike nijemih filmova. Ali izmedju filma i književnosti jaz je naprosto neprelazan; književnost, doduše, često pozajmljuje ideje filmu, ali roman, kad je pretvoren u film, više nije roman,

280