Nova Evropa

opaža Кгобе, да svak poštuje autonomnost geometrije i niko Je ne osudjuje radi toša što ne popravlja moral {ili ne rješava socijalne probleme), dok se to od umjetnosti traži, iako ona ima svoju autonomiju kao i druge ljudske funkcije, Umjetnost nije ni pojmovno saznanje [i zato potpuno griješe oni koji misle, da Kroče u svojoj estetici stoji pod Hegelovim uticajem: za Hegela je umjetnost bila otjelovljenje ideje, dok Kroče tvrdi baš protivno, — Kročeova estetika izvire iz Vikovih i De Sanikttisovih estetskih shvatanja), Pojmovno saznanje razlučuje realno od nerealnoSa, istorijski istinito od istorijski neistinitoga, dok je umjetničkoj kreaciji taj problem apsolutno tudj. Time se пе tvrdi, da je pojam isključen iz umjetnosti; samo on u njoj nije logički razvijen kao u filozofiji, niti stoji paralelno uz drugde momente Као ravnopravna vrijednost, nešo je osjećajnofantazijski obojen, Prema tome, umjetnost ne proizvodi tipove, klase ni rodove, kao što ona nema nikakva розја та 5 тајетаtihom, a ni s prirodnim naukama s kojima se često miješala; umjetničko stvaranje pripada fantazijskoj sleri, Ali ono nije proizvoljno gomilanje fantazijskih slik4, nije isprazna igra mašte, nego je koherenino kristalizovanje osjećaja, intujicija, Intujicija je alizička, apraktička, ahedonistička (spoljašnje »Пјеро« mije estetično), alogička sinteza osjećaja i fantazije: osjećaj koji se smiruje u slici, nemirna strast života koja se staložuje u fantazijskoj kontemplaciji,

Estetski momenat, intujicija, nužna je i imanentna djelatnost ljudska; ona je čak uslov svih drugih djelatnosti ukoliko je doživljavanje individualnoga, bez čega nema konkretne misli, koja je, opet, potrebna praktičnom djelovanju, I zato je mogao Kroče da kaže, da je umjetnost »elementarna, potrebna, i vječna forma ljudskoga duha, ,., bitni ud duhovnog organizma koji, bez nje, ne diše i ne živi«, Umjetnička je intujicija svjesnost, ali ne svjesnost logička o univerzalnom nego svjesnost o pojedinačnom. Umjetnost, u svojoj najdubljoj bitnosti, znači »jasno izražavanje samoga sebe«, »jasno gledanje samoga sebe prije nego se sudi (misli) o samome sebi«, Ovo predmentalno izražavanje ili sledanje samoga sebe konstitutivni je momenat čovječnosti, kao što je to i mentalni život, — kad nestane njih, nestaće i čovječnosti, ili zar će čovjek biti čovjek kad ne bude izražavao samoga sebe i kad ne bude mislio? Estetsko stvaranje ima svoj metod, kao što ga ima misao, kao što ба imaju prirodne nauke i kao što ga ima matematika. Ako zbrajanje u matematici — kaže Kroče — ima svoj unutrašnji metod, zašto da ne smije imati umjetničko stvaranje? Zar je jednostranost kad neko kaže, da je stol — stol, misao — misao, a matematika — matematika? Zašto se ljudi toliko nakostriješe kad se kaže, da je književnost — književnost, a poezija — poezija? Ne radi se tu o načelu larpurlartizma {kod nas se, Као jedina dva moguća

399