Nova Evropa

„..Kakogod G. Pašić hoće da oživi Veliku Srbiju Dušanovu, fako G. Radić hoće da uskrisi Veliku Hrvatsku Krešimirovu, Ni jedan ni drugi neće Jugoslovenske Države, Jedan i drugi hoće da je njegova država što veća, a budući da obojica hoće iste zemlje (Srem, Dalmaciju, Bosnu, Hercegovinu}, takva njihova politika neminovno vodi do бгаdjanskog rata, Zato obe ove struje i računaju samo na silu... Svega Je toga bilo u prošlosti: sva je naša istorija puna toga. I jer nećemo da se takva istorija ponovi, ne smemo da na lim osnovama dižemo našu mladu državu, t, j. ne smemo da sledimo politiku ni velikohrvatsku ni velikosrpsku,.,. Naš saveznik, prema tome, ne mogu da budu ni oni koji su protiv državnog jedinstva, kao što su Radić i oni koji da slede, niti oni koji su u svojoj duši za amputaciju krajeva gde ne žive Srbi, kao što su Velikosrbi, a najmanje oni koji mrze jedan deo naroda ili ga razdražuju protivu drugoga, kao što rade najgori izmedju Hrvata i Srba,., Dok su mu Pašić i Radić jednako protivni, nama je, posle jedinstva, druša parola: Jugoslovenstvo, A treća je naša parola: sloboda,.. Jednakosti i slobodi protivan je samo mali broj varošanA, koji su danas Sdospodari ove države, ı koji su njom za ove četiri godine tako upravljali da su je doveli do ivice propasti,,.,

Teško je bilo jasnije i preciznije označiti »Naš zadatak« pred Kongres, smernice nove političke orijentacije Који је imala da inaugčuriše zajednica. antirežimskih {tada antipDašićevskih) i antiblokaških {tada antiradićevskih) stranaka,

Donoseći, u idućem broju {od 21, septembra), izveštaj sa Kongresa, urednici »Nove Evrope« izjavili su otvoreno svoje nezadovoljstvo s rezultatima te inače uspele priredbe, i svoje žaljenje što su na Kongresu »javni radnici zastali na čistoj politici, uskotračnoj, dnevnoj, partijskoj, ministarskoj, — na politici koja se, u suštini, ne razlikuje mnogo od režimske«, pa su stavljali na srce »drugovima-sazivačima Kongresa na čelu sa Drom. Smodlakom«, da »program rada, koji ima sledovati, postave na šire temelje...,« U broju zatim {od 11. oktobra 1922), Dr. J. Smodlaka je (u svom članku »Jugoslovenski klubovi«) pisao još uvek, da je Kongres »predvideo i političku organizaciju sumišljenika«, stavljajući naglasak na potrebu, da se »za spas države i za njeno uredjenje moraju mobilizirati sve umne sile i sav kapital iskustva kojima raspolaže naš narod, i sve te sile treba da se zgodno orgđanizuju«; »Mi moramo« — završavao je on svoj apel — »svakako nastojati, da što pre izvršimo političku organizaciju zamišljenu od Kongresa, t., J. da uvedemo dosad neutralne političare u рате 1 da stvorimo savez srodnih partija, Jugoslovenski Klubovi neće ometati ovo političko grupisanje«, [Ti »neutralni političari« bili smo, u prvom redu, mi, osnivači i saradnici »Nove Evrope«,) Nacrt pravila takog jednog Jugoslovemskos Kluba obećao je dati u broju za tim, Ali, nije ga dao; niti se

19)