Nova Evropa

Već dvije skupštme prije фоба Фтхе стпобогзкт бјауаг! па Cetinju, i vijećaju na пјипа Како да зе stane »domaćemu zlu« na kraj, kako da se spriječi opasnost od raspadanja crnogorske državne zajednice, kako da se osiguraju slobode, koje bi imale nestati kao nužna posljedica raspada državne zajednice, Glavari i sami uvidjaju da je sav izgled, da će se njihovo zborovamje završiti neuspjehom, zbog mnogog razgdadjanja, a »ko razdadja и паз пе робадја«, pa predlažu: »Hajde ljudi, da što poslujemo, ali doma hajde da idemo, da se s nama djeca ne rugaju... A evo smo kao oni miši te za mačku zvono pripravljahu«. Vladika Danilo kao da je glavna smetnja što ne plane skupština i Što se ne pretvori u divlji orkan, koji će razoriti sve one barijere što ugrožavaju njihov opstanak i njihovu slobodu. Izgleda kao da je cijela skupština Sraknula na svos meodlučnosš gospodara, svi u njemu vide glavmu smetnju što se ne riješava pitanje poturic4, vjerolomnik4 i izdajnika crnogorske slobode, crnogorskog naroda, njegove državne misli i njegova integriteta. I brat vladičin, Knez Rade, Sotovo bijesan od ljutine, ne može da se uzdrži a da ne skreše svome bratu i vladaru: »Što se mrči kada kovat nećeš? Što zbor kupiš kad zborit' ne smiješ? ...« Ovaj silan pritisak glavara na Vladiku, njihovi uprti pogledi u njega, njihove nabrekle žile, koje izražavaju silnu zapretanu energiju, — sve to tako djeluje na Vladiku, da je počeo da razmišlja o poslu zbog kojeg su se skupili na Cetinju, da misli onako kako su Slavari tražili od nječa. I napokon, »Vladika se trza kao iza sna« i staje pred glavare uzdignuta čela, oštra pogleda i sa gestom koja izražava samopouzdanje i snagu: »Udri za krst, za obraz junački ... Фтјеђипо биђи 12 torine; nek propoje pjesma od užasa, oltar pravi na kamen krvavil!l« „.. Ove odlučne i upaljive riječi, ove riječi koje izazivaju mravce po tijelu, koje navlače vatru u lice, kadre su da skupe sve glavare ujedmo i da iz njih izmame pristanak: » Tako već nikako«. — Ali, malo zatim, Vladika se opet rashladi, бјауат! роричаји, 1 зуе зе svodi nato, da se pozovu poglavice poturica na vijećanje, »eja bi se kako obratili i krvavi plamen ugasili«. U Njegoševu pjesničkom djelu, ova mrtva situacija postaje nepodnošljivom, radnja je zapela, ne razvija se više, drama se svršila, a nastala je faza rezonovanja, nagadjanja, mirnim načinom ometanja dogadjaja koji treba da nastupe; sami junaci drame postali su Slavne smetnje razvitku akcije, jer nastoje da spriječe radnju, da ju odlože, da ju izbjesnu. A treba očigledno samo još jedan snažan udar po ovoj pučini, pa da se zaljulja i uzburka, treba samo jednom ukresati pa da se upali barut, treba još jedan jedini snažan i jezovit udarac o tijelo skupštine, pa da se trgne, da se osvijesti, da se probudi, da se izvrši uzbuna svih njenih sila, da se mobilišu, stave u pokret i podju na veliko djelo, na koje se čeka ..

358