Nova Evropa

da odmah prihvati ženidbenu ponudu Nekljudova, a пе да је odbija«. — »listo sam vidjela u kinu, i moram priznati da je tamo čitava stvar mnogo interesaninija. Film je vrlo dobar«. Nekoji govore i o metodi, o načinu rada piščeva. Tako o »Ani Karenjinoj«: »Siže je dostatan za malu pripovijest, a pisac је sve to razvukao u dvije knjige«. Iz istog romana jedan je čitalac načinio ovaj zaključak, tako karakterističan za naše okrutno vrijeme, prožeto zlobom i mržnjom: — »Ovi ruski knezovi nisu znali šta da rade a kruh su imali zabadava. Živila Revolucija, živio Ljenjin!« Izgleda da na istom stanovištu stoji ı sam saradnik popularnih pariskih novina, koji je poduzeo ovu polufantastičnu anketu medju ruskim emigrantima. Svoje poluizmišljene besjede ovaj francuski novinar vodio je u jednoj luksuznoj ruskoj pariskoj restauraciji, i prije svega je — паravno — razdovarao sa jednim »velikim hnezom«, Zaključujući svoj »korisni« posao, došao je do zaključka, da iako ruski emigranti cijene u Tolstoju velikog umjetnika, te potajno katkada čitaju njegova djela, ipak ga mrze, zato što je on svojim naukom tobože izazavao Rusku Revoluciju, i da njeđa nije bilo »ne bi se oni sada nalazili u tudjini, u emigrantskom položaju«. U stvari, tolstojevstvo i boljševizam dva su sasvim oprečna 1 nepomirliiva pojma, nespojiva po svojim osnovnim moralnim pogledima: Tolstoj je potpuno tudj Ruskoj Revoluciji, i zajedničko Je kod njih tek — negativni odnos prema postojećem državno-društvenom uredjenju, Revolucijonarci, odričući postojeći poredak, bunili su se protiv njega zato što je Tolstoj stajao na skroz principijelnom gledištu; oni su htjeli ovaj poredak promijeniti, promijeniti formu vladavine, premjestiti socijalne grupe, drugačije razdijeliti materijalna blaga, i tome slično, dok je Tolstoj tražio potpunu i apsolutnu slobodu čovjeka. Tolstoj je poricao svaku državnu vlast, jer nije mo8ao pristati na ograničenje slobodne volje čovjeka bilo kakvim naredbama i zakonima spolja,

Ovi kratki izvodi daju nam materijala za slijedeće konstatacije: 1) da je Tolstoj odista jedan od najomiljenijih pisaca naše savremenosti, i da njega podjednako vole i cijene čitaoci svih naroda i kultura, na svim jezicima i na svim stepenima razvitka, socijalne pripadnosti, i političkih uvjerenja; 2) da i sovjetski čitalac, unatoč duge i sistematske obrade kojoj je već skoro dva decenija podvrgnut od strane Sovjetske Vlade i Komunističke Stranke, ipak u prvom redu stavlja na pisca estetske i moralne zahtjeve. Tolstoj je odlično položio najopasniji ispit vremena. Unatoč četvrt stoljeća, koje je proteklo od dana njegove smrti, njeBov uticaj neprekidno raste i širi se, te poput krugova na vodi stvara sve nove slojeve odanih štovalaca i sljedbenik4, i vjernih čitalaca,

Nibolaj Fedorov. 63