Nova Evropa

izazetnim moćima duha, kako su mislili romantici, niti da stoji u prvim redovima kulture i prosvete, kako su to drža neophodnim neoklasici, već ima jedino da se odrekne sebičnosti i da nosi u sebi čvrstu svest o svojoj dužnosti; a ovo se postizava porodičnim i društvenim odgojem, Žato Puškin naročito nadlašava nisko poreklo ili sitnu sredinu svojih junak4 i njihovo duhovno siromaštvo, junak4 čija se sva naobrazba ograničava na primitivnu pismenost, ali koji svi dobro znaju svoje dužnosti gradjanina, oficira, vojnika, svoje porodične obaveze, te ih se čvrsto i striktno pridržavaju u svim, čak i najkritičnijim momentima svoga života. Kapetan, poručnik, Grinjev, svi savesno, kako najbolje znaju i mogu, iako nespretno, brane tvrdjavicu od samozvanca; a, zarobljeni od Pugačova, neće oni da ustuknu pred silom pobednika već hrabro idu u smrt u ime vojničke zakletve i podaničke dužnosti, premda bi jedna jedina reč s njihove strane bila dovoljna da ih spase, Stara kapetanica. isto tako, ostaje do poslednjeg daha verna drudarica svoga muža: ona neće da ga nadživi i u oči smrine opasnosti ostaje uz пјеба u tvrdjavici i dragovoljno polazi za njim u smrt, našavši smijone i snažne reči kojima oplakuje njegovu pogibiju i izobličava ubice. Pa i sam Grinjev, uprkos svoje mladosti ı nestaloženosti svo morala i karaktera, u izvesnom smislu jasno zna šta mu je dužnost, i ume da sve žrtvuje njoj. Na početku romana. mi se smejemo s izvesne visine njegovim junacima i junakinjama; ali postepeno, u toku razvića akcije, Puškin uspeva da alije u našu dušu duboko poštovanje prema njima i njihovim postupcima, tako da ne ostaje u nama više ni truni osećanja nekog prevashodstva i prepotentnosti, U ovome se Puškin jako razlikuje i od engleskih sentimentalista, kojima je takodje mali čovek ležao na srcu; samo što se oni nikad nisu umeli uzdržati od stava neke snishodljivosti prema njemu, pa nisu mogli, ili nisu smeli, da traže ni od svojih čitalaca, da u njemu osete biće ravno sebi. U samoj težnji tih sentimentalista da dokažu, kako i ti ljudi iz nižih slojeva umeju da budu plemeniti kao i poštovani čitaoci, ima nešto ponižavajuće za fe ljude, čeđa kod Puškina nema; i u tome je sva, ali ogromna, razlika. S pomoću svog velikog umetničkog i psihološkog dara, on primorava čitaoca, da se, na kraju krajeva, oseti na potpuno istoj liniji sa njegovim junacima. Prema tomu, po uverenju Puškina, herojizam nije osobina samo naročito obdarenih ili visoko kulturnih ljudi, — on živi potencijalno u duši svakog čoveka, razvijajući se na osnovu osećanja naših obaveza i dužnosti prema državi, društvu, porodici, i bližnjima; samo što se u normalnim prilikama kod običnih i malih ljudi ne primećuje, budući da do svogš jasnog izražaja dolazi najčešće u kritičnim i teškim trenucima života. Ipak, on nije retka stvar i svojstven je mnogim ljudima, jer Je pojam dužnosti bitan uslov postajanja i opstanka društva, pa

67