Nova Evropa

РАИ ува А

МАУ ЗА нико

e —

=

Kao najraniji primjer Puškinova uticaja kod Srba konsiatovan je (prema istraživanjima Zabolotskoga i Ćorovića} kod Njegoša,i to jednako u njegovim lirskim pjesmama (одатај, kao i u nješovim većim radovima, u epskom pjesmotvoru »Slobodijadi« i u drami »Ščepan Mali«. Medju odama, treba spomenuti ode: »Knezu A, N, Goljicinu«, »Nevi«, i »Crnogorac k svemogućem Bogu«, Pjesnička dikcija i formalna Taktura, naročito u pogledu narodnoga jezika i duha, odišu osnovnim tonom ove vrste pjesništva kod Puškina, odvajajući se time odlučno od ranijeg pseudoklasičnog odnog pjesništva u retoričnoj slavenosrpštini, Dokumentarnim je svjedočanstvom za ovo i Njegoševa pjesma s čisto ruskom temom: »Boj Киза 5 Тигcima 1828 godine«, Isti se uticaj osjeća i u »Slobodijadi« 1 u »Ščepanu Malom«, krcatim ruskim licima i puškinovskim dramskim prijemima {napose u drami »Ščepan Mali«, koju je poput Puškina — radio s istorijskom pozadinom i na Osnovi istorijsko-naučnog materijala i narodne predaje), tj. iskoristivši istorijske podatke i narodnu predaju o odabranom predmetu, zaodjeo je svoju umjetničku koncepciju u narodno-umjetničko ruho, u narodni jezik, pristupačan širokim narodnim slojevima. Pojedini rusizmi, pa čak i pojedine originalne ruske riječi koje stavlja u usta ruskih lic& u svojim djelima, upotpunjuju činjenicu odredjena uticaja Puškinova na Njegoša i njegovo stvaranje.

Slični, iako manje izraziti tragovi Puškinova uticaja dali bi se konstatovati i kod čitavog niza kasnijih srpskih pisaca i pjesnik4, bilo u osnovnom emotivnom raspoloženju — puškinskoj melankoliji —, u njihovu »bajronizmu«, bilo u tematici (španski ili orijentalni motivi), ili opet u izvjesnim formalnim osobinama Puškinove poezije: u upotrebi epigram4, citat4, i sličnoga pjesničkog ukrasa, Razumije se, da se u mnogim slučajevima, kao što je i prirodno kod ovakvih sekundarnih uticaja, isprepliću simultani uticaji, konstitutivno analogni, s više stran4, Ovamo treba ubrojati, prije sveta, Zmaja Jovana Jovanovića, u isti mah i vrsnog prevodioca Puškina, a onda pored Jovana Popovića Sterije i spomenutog već Milorada Popovića Šapčanina, još i Djuru Jakšića, te poneke pjesnike i pisce iz druge polovice XIX vijeka, koji su se oduševljavali Puškinovim pjesničkim tvorevinama, iako se stvarno — pored beznačajnih tragova — jedva može govoriti o pravom uticaju Puškina na njihov pjesnički rad.

Stvaran i presudan uticaj na srpskoj strani, ili bolje u cjelokupnoj našoj književnosti imao je Puškin jedino na pjesničko djelovanje Vojislava Ilića, kod kojega se razni pjesnički elementi Puškinove poezije dadu, takoreći, opipljivo konstatovati, i u pogledu forme i u pogledu sadržaja. Konstatovali su to već, sasvim uvjerljivo, Vladimir Ćorović i Jovan Skerlić, Poezija »svjetskog bola«, sa svom svojom sentimentalno-

95