Nova Evropa

usmene ı prostonarodne književnosti (priče, pripovijetke, obredne pjesme i popijevke, junačke pjesme i »biline«) u ruskoj umjetnoj književnosti, navodi Radić Puškina kao primjer ruskog narodnog književnika, koji se oduševljava narodnim blagom kac dragocjenim materijalom za izgradnju narodne kulture i književnosti, Navodi A, Radić, prema Puškinu, i jednu rusku narodnu priču, u kojoj se jasno izražava bogatstvo гизКоба паrodnog mita i jezika, koji su i Puškina toliko očarali, da on na kraju — kliče: »Tamo je (u tom ruskom narodnom blagu) ruski duh, tamo osjećaš dah Rusije«, Taj »ruski duh« i »dah Rusije«, koji se nalaze u elementarnim umotvorinama narodnim, poznavao je i usvajao, kako smo vidjeli, i Vraz, a poznavao Sa je i usvajao, eto, i Ante Radić; i jedan i drugi imadu zajedničko vrelo svojih inspiracija i misaonih pobud4 [obojica su i prevodili Puškina!) u Puškinu. I u toj činjenici književnih i ideoloških pobuda Puškina na ovu dvojicu istaknutih književnih i kulturnih kritika, više nego u konkretnom i ndividualnom umjetničkom uticaju, sadržano je glavno težište i značenje Puškinove pojave u hrvatskoj književnosti,

Kod Slovenaca nije Puškin imao nikad većeg uticaja, Slovenački prijevodi Puškinovih djela većim su dijelom radjeni, kako naprijed videsmo, u doba narodnog budjenja ! рилоз ргеviranja, pa su uslijed toga [naročito raniji prijevodi) brzo izgubili svoju čitkost i svježinu. A. pored toga, bili su raniji prijevodi i neke vrste školskim vježbanjima u slovenačkom jeziku (Prijateljj. Napokon, ima još jedan razlog, koji leži u svojedobnom otporu Slovenaca {početkom druge polovice XIX vijeka) protiv svakoga prevodjenja, a u korist što brže izgradnje svoje Originalne i samostalne, slovenačke, književnosti.

Kasnije, kad se kod Slovenaca ponovno pristupilo prevodjenju Puškina, naišao je naš pjesnik na izradjeniji Jezik i vrsnije prevodioce. Naročito se pritom ističu imena pjesnika Antona A škerca, te izvrsnoga slovenačkoSš poznavaoca ruske književnosti i prevodioca s ruskoga Ivana Prijatelja {preveo »Jevgenija Anjegina«). Prijevodi obih ovih slovenačkih pisaca imali su kod svojih čitalaca pun uspjeh, besumnje i zato što su oni — u svom prevodjenju — išli prvenstveno za adekvatnim reprodukovanjem pjesničke sadržine; pritom im je — radi dipkije i ruskom jeziku srodnije akcentske strukture slovenačkog jezika — bilo lakše udovoljavati i formalnim zahtjevima {u pogledu jamb4) nego li srpskohrvatskim prevodiocima.

Izrazitijih uticaja Puškina, medjutim, u slovenačkoj književnosti nije zapazio ni Prijatelj, koji je ovome pitanju posvetio znalačku pažnju, | |

ж

Prema svemu dakle što smo rekli, mogli bismo svoje izvode

rezimirati u slijedećem.

100