Nova Evropa

spletaka, podlosti, i pakosti, Puškin je i našao svoju propast. Medju paradokse života upleo se i nestašluk, — anekdota. Odista, nijedan, čini se, svetski pesnik nije tako kao ovaj voleo anekdotu, šalu i potsmevku, ili bar ni kod koga nisu oni igrali tako važnu ulogu u životu kao kod Puškina, Sedeći jednom, tamo dolje na jugu, u kancelariji svogša komandanta generala, Puškin se zabavio učeći generalova papagaja psovkama od kojih u Rusiji — što no reč — »i konji drhte«; na sam dan praznika 'Vaskrsenja, kad je ka Generalu došao Episkop, da mu čestita Uskrs, a nješa predusretne učenik Puškinov čitavim nizom probranih reči kojih nema u rečniku! ... Njegovi dugovi, šale i satire, epigrami, i uopće ceo njegov život, govore ponajbolje

о tome, koliko je sve to »sitno čovečanstvo« — »Menschliches

'Alizumenschliches« — bilo duboko usadjeno u duši toga denijalnog bića, Genije i »svjačeska sujeta«, pod lozinkom: »Nihil bumani a me alienum puto«! ,..

Ali — dolazila je i pesniku toliko mila jesen, nastajali su irenuci stvaranja: Pitija bi sela na svoj tronožac i зијени ћо то pretvarao se u poetu-v a tes. Rojevi vizija, slika, uzvišenih misli strujali bi tada kroz nječovu dušu, da odmah zatim užurbano i uzrujano prelete na hartiju. Carevi i kmetovi, robovi i razbojmici, plemići i piljarice, otmen i prost svet, — celokupna svetla i mračna, bogata i siromašna Rusija, okružila bi tada pesnika i ogledala bi se zatim u njegovim delima. Nije bilo pojave života na koju njegova lira nije odjeknula: blisko i daleko, današnjica i daleka prošlost, istorija i bajka, — sve je našlo u njemu svoga pesnika, I sve je to zavijeno u majstorsku harmoniju šarolikog i milozvučnog8 ruskog jezika: poslušni učenik svoga naroda, osluškujući na trgu govor piljarica i ženš-poskurača ispred crkve, zaneseni slušalac svoje dadilje, on je svakidašnju prozu

ruskog jezika podigao na stupanj poezije, a svoju prozu približio

boeziji, Ali je on ujedno, iako stopostotni Rus, nalazio sazvučja svojoj liri i u svim genijalnim tvorevinama čovečanstva: Šekspir i Bajron, Dante i Gete, srpske narodne pesme i Mickijević, Molter i Parni, Horacije i Ovid, — svi oni i mnogi дги našli su

'mesta u njegovoj stvaralačkoj duševnoj laboratoriji, Pevajući iste

motive, Puškin je pokazao čovečanstvu sposobnost ruske duše za. sve uzvišene osećaje, bez razlike vere, jezika, plemena, feografskih granic4, Taj značaj Puškina, nacijonalni i svečovečanskhi, ruska intelišencija osetila je jasnije neđo ikad na prvoj svojoj velikoj svetkovini, godine 1880, kad je — usred Moskve, na Strasnom Bulevaru, — otkriven prvi monumenfalni

spomenik Puškinu, te kada je čuvenim govorima Dostojevskog

i Turgenjeva odjeknulo po celom svetu, šta znači ime Puškin u ruskom životu, ime koje prati svakog ma i malo pismenog Rusa od povoja do pokrova.

| 55