Nova Evropa

Dogadjaji Ruske Revolucije odveli su Zamjatina uopće od traženja neke naročite teme. Taj problem traženja »svOJe фетпе«, »зуоба бјаза«, па dugo vrijeme baca u zasjenak veličanstvena tema same Revolucije, Zamjatin je prvi od ruskih pisaca zaronio u tu veliku temu. On nije stavljao sebi dalekih ciljeva, već je pokušao da u maloj dinamičnoj noveli, na sitnicama i u pojedinostima, pokaže ono što je veliko sa sobom nosila Revolucija, — da prikaže dramatsku svakidašnjost revolacije, Eto, naprimjer, karakteristične pripovijesti »Drakon«, koja na nekoliko stranica dočarava originalnu atmosferu s kraja godine 1917: škripeći juri ljuto zaledjenim Petrogradom tramvaj, na čijoj se prednjoj platformi Vozi čovjek-»drakon s puškom«: »Kapa mu je natučena na, nos, pa bi i ргобшаја дгаКопоуч dlavu — da nije ušiju, na kojima se zadržava ...« »Drakon« priča jednomu od putnik4, kako je vodio uhapšenika: »Vodim da: gubica mu je inteligentna, tako da da je upravo bljutavo gledati, Pa još, nevaljalac, hoće i da razgovara, ha!« Nato glas putnikov: »Nu, kako, jesi li ga doveo?« I lapidaran odgovor; »Jesam: bez prelaza u Carstvo Nebesko, Bajunetom«, A čas kasnije, isti »Drakon« brine se za vrapca koji se na zimi smrzava, grije 6a svojim dahom! Njegova se kapa pomakla na člavi, te otkrila »dvije rupice iz svijeta bunila u čovječji svijet«. Vrabac je oživio i odletio u nepoznato, a »vodič u Carstvo Nebesko« opet je naherio kapu i pokrio »rupice u čovječji svijet«, digao pušku pa i sam zakorači u nepoznato ...

Ali, Zamjatin se ne ograničava na fotografisanja revolucijonarnoš života, Tokom razvijanja dogadjaja, on pokušava da sve to urazumi, Za ovo je dobar primjer njegova »P rip o vijest o najglavnijem«, Interesantan je već njezin početak, Zuto-ružičasti crv, iz porodice Rop alocera, danas mora umrijeti, pretvoriti se u lutkicu; njegovo je tijelo istrBano bolom, izvijeno poput »mosta koji se diže«. A u isti dan, u svijetu velikih, na obim obalama bezimene rijeke, pojavili su se »crveni« seljaci, iz Orlovske Gubernije, koji nastupaju protiv kelbujskih »bijelih«: »Crveni« su za Sovjetsku Vladu, a »bijeli« su uvrijedjeni, jer je Vlada u njihovu selu imenovala za predsjednika seoskog sovjeta jednog od »najsiromašnijih«, Crvene predvodi boljševik Dordđa, a bijele Kukovjerov, koji je u ргоšlosti takodjer bio revolucionarac; obojica su nekada proboravili godinu dana. zajedno u istoj ćeliji zatvora, te su se bili navikli jedan na drugoga. Pobjedjuju »crveni«: Kukovjerova se ima streljati, Dorda ga prepoznaje; njemu dolazi djevojka Talja i moli za Kukovjerova, kojega voli, Dorda isto voli Kukovjerova, ali ovoga sudbina nije u rukama Dordinim; sve što on može učiniti za njega jeste: dozvoliti Talji da posljednju noć provede

171