Nova Evropa

за КиКомјегоупи, Ма kraju pripovijesti, Zamjatin se vraća osnovnoj ideji pripovijesti, zadržanoj u liku crva koji se muči: »iz koliba što se miču poput medvjed4, i dižu se, izlaze kolbujski, orlovski seljaci«, »svi nekuda bježe, padaju u vruće pukotine; zemlja otvara svoja njedra, sve šire i šire, — do kraja«, — da zanese i rodi »nova ognjena bića« ... U ovakom slikanju »poslova i dan4« Revolucije, Zamjatin nastavlja pravac umjetničkog realizma. Udubljujući se u njegđove pripovijesti, čitalac osjeća jedno: cjelokupna ogromna zemlja survala se sa svoje stare osovine, te juri u nepoznatom pravcu. Vodeće ideje i zamisli nisu jasne još ni licima revolucijonarne drame. Isticanje ove slijepe elementarnosti Revolucije kosilo se sa zvaničnom dogmom, i komunistička kritika vrlo je strogo ocijenila Zaтјанпа 1 пјебоуа дјеја, Као : djela mnogih njegovih učenika 1 зђедђешка и Киз.

Unatoč napadaj4 službene kritike, Zamjatin je ostao čvrst. Što dalje tim više, osnovnom melodijom njegova stvaranja postaje misao, da same ideje ne opredjeljuju razvitak revolucijonog procesa, već da tek pretvaranje ovih ideja u život od samih učesnik4 rješava sudbinu Revolucije, Ovu je misao Zamjatin utjelovio u nizu veoma interesantnih likova. Karakteristična je u tome pogledu naročito njegova pripovijest »Riječ ima drug Čurigin«, Mladi komunist seljak u gradu, u »Akademiji uspomena. na Oktobarsku Revoluciju«, priča o tome kako je došlo do revolucije u njegovu selu Kujmani, koje se nalazi u djevičanskim šumama sjevera. Novosti stižu do sela sa velikim zakašnjenjem, iskrivljene bezbrojnim dodacima i komentarima. Ali, unatoč svoje velike udaljenosti od centruma, i ovo se je selo već 1917 »gluho talasalo« očekujući nekakve »dočfadjaje«. Ovi su se doista i javili čim je u selo došao bačvarov sin Jegor, koji je izgubio na ratištu noge: on je donio vijest o tome, da se u blizini Cara ipak pojavio »naš čovjek-seljak Grigorij Raзрибт«, Зејо se obradovalo: sada će sifđurno seljaku biti lakše, sada će sigurno biti »i ratu i gospodi kraj, i potpun svršetak«. »Što očekujemo — ne znamo; ali, kao — da prostite — kad životinjski pas postaje pred požar nemiran, tako i mi«, Pa onda, jedva poslije godinu dana, dolazi vijest o umorstvu Raspućina. Uznemireno selo odgovara, na ovo umorstvo »svojega čovjeka kod Cara«, umorstvom »bivšeg pauka« vlastelina Tarantajeva i paležom njegova imanja, te tako na. svoj način osvećuje svoju »iznevjerenu maštu« i na svoj način stupa na put Velike Revolucije ...

Položaj Zamjatina u sovjetskoj štampi postajao je sve teži, i tražeći najprikladniju formu za. svoje stvaranje došao je on na »Bajke za odrasle«, Za ilustraciju, zadržimo se tek na jednoj od njih, — Prohtjelo se seljaku Ivanu da sagradi crkvu.

172

пе