Nova Evropa

Jedan prijedlog za Nacrt Ustava. Uvod.

Onima koji ovo potpisuju i ovaj put je teško da istupaju pred Javnost, kao što im je teško bilo onda kada su — nakon tragičnog dogadjaja (u listopadu 1934) — potpisali Memorandum na Kr. Namjesništvo. Taj memorandum, donesen u vanredno teškom momentu, ograničio se bio tek na minimum zahtjeva, koje je trebalo bez odlaganja provesti, neupuštajući se u onom času до Когјепа čitavoga zla. Predstavka je podnesena u saradnji sa grupom uglednih beogradskih intelektualaca, koji su jednako osjećali težinu časa, te su se posebnom izjavom pridružili Memorandumu. I ta i takova predstavka izazvala. je čitavu buru negodovanja baš medju onima koji su najviše i skrivili zlo. Kako nam je tada bilo do krute stvar= nosti, a ne da koga ljutimo, tako nam je i danas stalo samo do toga da pomognemo stvari, jer nam se čini, što su prilike gore i raspoloženje teže, da utoliko otvorenije treba govoriti i upozoriti na zlo u njegovoj srži.

Na ovaj korak potiču nas poglavito dva razloga: prvi je, teška i nejasna vanjska situacija, koja zabrinjuje i mnogo veće i spremnije države nego što je naša; a drugi je, što smo prožeti iskrenom željom da se odnosi izmedju Hrvata i Srba (kao i izmedju Srbijanaca i »prečana«) ne kvare još više, jer smo uvjereni, da na njihovoj slozi i bratstvu treba da počiva ova država, i da je to jedina garancija za sigurnu budućnost jednih i drugih. Ovo gledanje i osjećanje nas potpisanih neka bude pred očima i onima kojima će se činiti da je ovo što iznosimo »premalo« i onima koji će možda viknuti da je »previše«.

Uzrok nezdravih prilika u Jugoslaviji leži, prije svega, u sluŽbenoj politici koja se postojano provodila od postanka ove države. Ustavi iz godine 1921 i 1931 nisu drugo nego emanacija ove politike, politike hegemonije jednoga kraja nad svima ostalim. Tom su politikom u prvom redu pogodjeni Hrvati, — ona kao da je protiv njih i bila posebice uperena; protiv Hrvata, koji su još pred hiljadu godina stvorili svoju samostalnu državu, te koji su kroz čitavu svoju povijest zadržali kontinuitet svoje državnosti i posebnosti sa zavjetnom mišlju potpune nezavisnosti od tudjina. Tomu cilju imala je da posluži i ideja. državne zajednice Južnih Slovena, koja se upravo javlja kod Hrvata, naročito od vremena kada se probudila narodna

228

а