Nova Evropa

koje bi uglavnom apsorbirao Zagreb, pa ostali gradovi i varoši po provinciji, dok u hrvatsko selo — sem par tisuća primeraka Radićeve štampe, a kod Srba nekoliko stotina primeraka srpske samostalske narodske štampe, — nije ništa prodiralo, Na taj su način široke narodne mase ostajale nedodirnute narodnim političkim životom i potpuno neobaveštene, Jedini efikasniji obaveštavalac tih mas4, ma da njegova popularnost nije bila velika, bio je pop, sa znatnim sredstvima koja su mu stajala na raspolaganju {propovedaonica, ispovedaonica, bogoljubna štampa), Rat je ovu sliku iz osnova izmenio. Stotine tisuća seljaka, koji dotle nisu imali nikakove političke, dobrim delom uopšte nikakve škole, prošle su kroz četiri godine školu rata, koja im je dala u prvom redu jednu ogromnu lekciju iz geografije: da Austrougarska Monarhija nije jedina velika sila u svetu, štaviše da nije ni najača; pokazala im je kako se ta državna zgrada lako i brzo razgradjuje, pa kako narod tera u izgnanstvo onu Bogom odabranu dinastiju u čije pravo i snađu nisu ni oni ni njihovi dedovi nikad smeli da posumnjaju. Videli su, kako se i druge države ruše i dinastije teraju. Videli su, kako su se u gradovima za one četiri godine Rata nagomilala nova milijonska imanja. Doživeli su i to, da je i njihovo ekonomsko stanje, iako prividno i prolazno, poboljšano usled porasta cen4 poljoprivrednih proizvod4, što im je omogućilo da se barem momentano oslobode duga, da kupe nove zemlje i snabdeju mnogim stvarima ne najpreče potrebe (ponekiput i luksuza), što im je sve davalo neku iluziju blagostanja, Mmogi medju njima, pod utiskom toga naprasnoga »blagostanja«, napuštali su zemlju i selo i nastanjivali se po gradovima, gde će da kupe kuću i postanu gradjani ili »gospoda«, Naprotiv, autohtoni gradjani, čČinovnici, pa i manji trgovci, profesijonalci i zanatlije, koji su oduvek izazivali u seljaka osećaj zavisti, sad počinju da pobudjuju — slabo odeveni i slabo hranjeni — gotovo prezir i samilost: to nisu više gospoda, kojima je Bog dao lagodan život, koji imaju znanje i zvanje i čitavu političku vlast. Deseci tisuća zarobljenika i drugih vojnika zatekli su se, naročito u poslednjoj godini Rata, u Rusiji i Nemačkoj, u Beču, i t. d,, gde su prisustvovali revolucijama i naslušali se iz dana u dan govor4, priča, pesama, o narodnom suverenitetu, o opštem pravu glasa, Atmosfera je bila sazrela za opšte pravo glasa, Seljačke mase stekle su svest o političkoj nesposobnosti i neispravnosti vodećih klas4, te o njihovoj slabosti a o “svojoj pretežnosti u režimu opšteg prava glasa, broja,

Koje su bile želje i težnje toša Broja? — U prvom redu, rekosmo, opšte pravo glasa, A onda odmah: elad za zemljom, Napokon, nezadovoljstvo sa starim postojećim političko-nacijonalnim vodjstvom, odnosno želja za proтепот vodjstva;

315