Nova Evropa

Marseljski „Atentat, italijansko-abisinski konflikt, Španija, japanski prodor na stari Kitaj, — sve je toispisano crnim slovima na ovome stupu evropskog sumraka,

Francuska: je na ovoj Izložbi, kako je i shvatljivo, dala najviše i najkonkretnije što je imala. Ona je uspela da na jedan spontan i nimalo veštački način pokaže mnogovrsno lice jedne savršeno izdradjene zemlje, koja stoji na solidnim ı čvrstim osnovima. Pored opšte direktive, koja inspiriše Izložbu, i pored generalne direktive, sa kojom je Izložba vodjena i izvedena, Francuska je dala najviše od sebe u regijonalnom centrumu i u centrumu zanata. Pred ovim izrazima jednog solidnog i čvrstog nacijonalno8, ekonomskog, industrijskog, i privrednog organizma, govoriti o sumraku Francuske svakako je tendencijozno, ako ne i izlišno, Ko baci ma i jedan nagao pogled na taj presek radinosti i napora, mora da ostane iznenadjen mnogovrsnošću elemenata koji sastavljaju francusko blagostanje i francusku materijalnu snagu, Osnovna razlika, koja razdvaja totalitarne države od demokratija (kao što je Framcuska), sastoji se baš u ovoj statičkoj snazi ı sigurnosti, koje izbijaju iz napora demokratija, naspram naglo improvizirane naduvenosti dinamičkog vitalizma, koji se susreće u rezultatima fašizma. Ko zaluta u taj šareni svet francuskog regijonalizma, jednoš od najbođatijih koji se nalazi u Evropi, osetiće svu draž paradoksalnosti francuske državne kompozicije; jedna administrativno centralistička država sadrži u sebi — kroz podvojenost i kroz razlike običaja, načina živola, i istorijskih perspektiva, — sve elemente stvarnog federalizma. Taj paradoks francuske državne konstrukcije nalazi svoje obrazloženje u formuli, da se kroz razlike i kroz mnogovrsnost najbrže dolazi do suglasja i do jedinstva, Francuska je danas nesumnjivo zemlja koja je doprla skoro do savršenstva svojih materijalnih napora; i čovek razume, koliko je teško pokrenuti takvu zemlju, čija se sigurnost istovetuje sa statikom, na avanture lažnog ili izveštačenog dinamizma,

Izložba zanata 1937 godine, posmatrana iz perspektive francuskog vodjstva, nosi u sebi prevlast kvalitativnog nad kvantitativnim, Stalno prisustvo duha je obeležje bez kojega se ne bi mogla da oseti niti shvati sva aktuelnost uloge Francuske u Evropi i u svetu, U sklopu posleratnih duhovnih, naučnih, i likovnih mogućnosti, Francuska je uspela da pronadje i uspostavi svoj klasični smisao za meru; ona je našla načina da izrazi — u svojoj novoj arhitekturi Trokadera i Novih Muzeja na Tokijskoj Avniji — jednu smirenu liniju bez kaprisa a sa mnogo smisla za odmor lepote i harmonije u dekoru pravilnog modernizma, koji će ostati maksimum arhitektonskih traženja našeg stoleća, Ko se seti svih strašnih krajnosti kroz koje je Pariz prolazio poslednjih decenija, gde su pomodnost i cerebralizam lomili talente i stva-

349