Nova Evropa

ЈЕ 58

У svili i oni u poderanim Кграта — osjetiti nešto novo: kada će, bar za časak, osjetiti u sebi nešto što je veliko, što je vječno, čto je Jjudsko. A novo je: vječna želja, velika utjeha, velika nada. Svi mi — bez iznimke — osjećamo snagu vremena, značaj ljudi i dogadjaja u njemu, snagu koja sve lomi i krši, a koja i sve zida i preobražava. Pred vremenom sve je maleno. sve je ništa, sve pada, sve umire i iščezava, sve se gubi. I nestaće nas — i novih i starih — ili па frontu ili na odru, ali novoga nikada nestati neće: novo је vječno, novo se obnavlja i radja ponovno, i novo uvijek nanovo niče. I baš stoga je svijet velik, blagosloven, veličanstven, a impresivan i značajan momenat nastajanja novoga, očekivanje boljega . . .

Zacrvenili su se i nebo i zemlja i vazduh od krvi naše, od krvi ljudske koja se obilato lila i lije uvijek i svuda dosad. Potamnile su i zore rumene od dima baruta koji su ljudi ispalili dosad jedni u druge i u sve i što je ljudsko i što je sveto. I Istok i Zapad, i Sjever i Jug, puni su lokava krvi ljudske, krvi pravednik4, prolivene preko svih meridijana i preko svih paralela cijeloga globusa, zavadjenog na život i smrt. Ali ni sve to nije sve, ni sve to nije Još ono što može da bude već danas, i što će — po svoj prilici — biti sutra, preksutra! Ljudstvo svoju tragediju — svoju tragis-komediju! — igra u bezbroj faza, u bezbroj alkttova, bez zavjese, bez pozornice, bez maske; jer gluma je laž koju sam život cijepa, razotkriva, kida... Čovječanstvo nije u cijelosti oslijepilo, nije oglušilo, nije otupilo: i kada bjesne ljuti vjetrovi, i kada urlaju strašni topovi, i kada nas tama proždire, a tište brige i trgaju bolovi, i kad smo gladni robovi, — silan Je, divan je, veličanstven svijet, osobito u času promjene, u momentu radjanja novoga! A mlado ljeto je i simvol i signal, i vjera i nada u novo, u novo koje se vječno obnavlja, ali i u novo koje često biva starije i rdjavije od staroga! Svejedno — novo radja i donosi uvijek nove odmore i umore, nova radovanja i nove žalosti, nove snage i nove bolove...

Još su jednom svi vodji — i priznati i nepriznati, i veliki ı mali, dali nove i važne izjave, nova obećanja, nove planove i programe. kao što su to bezbroj puta i dosad činili. I još su jednom povjerovale mase lijepim riječima njihovim, i još će jednom nanovo biti iskorišćene i prevarene. I još će jednom svi brbljavci, sa svih strana ovog širokog svijeta, isplaziti svoje duge jezike, i svi puzavci razmiliće se zemljom ovom, koju su već toliko puta oskvrnuli. I još će jednom veliki i bogati osjetiti jamo svoju veličinu i svoje bogatstvo, a bijednici svoje siromaštvo, — Yidjeće se oštro sve razlike.