Nova Evropa

Hijeke mastila utrošiće se u lijepe i slatke riječi o miru i ljubavi, o saradnji i o slobodi, o pravdi i jednakosti i bratstvu, — a njih opet biti neće... I napaćena zemlja ova davaće još uvijek plodove za site, žuljeve za gladne: a po 1938. put hrišćanske ere ljubiće ljudi samo sebe, a gladna crna. zemlja kvasiće se znojem trudbenik4, natapaće njive i brazde i škrape svetom krvlju pravednik4. I svi patnici i svi bijednici i svi prosjaci ovog širokog avijeta i ljeta ovog, kao i devetnaest vjekova dosad, prosiće milost sve tužniji i sve siromašniji. I čovječanstvo će biti veselo, i čovječanstvo će patiti, — čovječanstvo, 1aj najveći bolesnik koji se svakoga dana liječi i koji se svakoga dana uvijek nanovo razboljeva. I sve će da se ponovi, kao ı bezbroj puta dosada; svejedno: sreca ljudska, dogod ih bude, kucaće toplo i biće vječno krvava i vruća...

Ipak, i iznureni patnjom prošlih dan4, mjesec4, i godin4, željno smo dočekali novi dan, novu sreću, novu godinu. Milijoni prignječenih i potištenih, zatočenih i bolesnih, milijoni gladnih kruha i toplote, gladnih svjetla i ljubavi, gladnih mira i slobode, očekuju od novog novo. očekuju ono što nemaju danas, kada i poslije devetnaest

vjekova — punih krvi — bez srama i stida sila bijesno hara, kad pesnica sudi, kad bespravlje vlada, više i jače nego možda ikada do danas... Pa ako je istina, »da je cijeli svijet pozornica« i da »totus

mundus agit histrionem«, onda želimo da ova godina ne bude ono što su i sve dosad bile, već da bude preokret, da bude početak prvog čina jedne nove Жуоше Агате. Мека bar sada bude ono što nikada dosad nije bilo, neka se bar ljeta ovog prikupi sva snaga i polet dvadeset minulih vjekova, sav žar i vapaj dvadeset učmalih i besplodnih prošlih godin4, i neka nam ljeto ovo svane srećnije. čovječnije. Neka ovo ljeto bude ljeto stvarnog napretka i mira, ljeto rada i djelš4, ljeto ljubavi i sloge, ljeto pune i prave slobode. — svuda i za sve; ili bar neka bude prvi korak na tome pulu, preteča i glasnik novoga doba!...

Nikola Туле.