Nova Evropa

sao za sve vreme svoga Života. »I to zato« — veli on sam u syom predgovoru — »što mi je Obradović izgledao nesamo jedini pravi pisac i najsimpatičnija ličnost naše književnosti toga vremena, no i zato što je on nesumnjivo centralna ličnost srpske književnosti XVIII veka, osnivać moderne, svetovne, i današnje književnosti . ..« Tu je dao Skerlić nesamo Dositejevu biografiju i bibliografiju, nego i vernu sliku njegova karaktera, njegove uzore i obrasce, njegov intelektualni i moralni uticaj, njegov napredni prosvetiteljski nacijonalizam i mjegove, za ono vreme retko moderne, pedagoške principe, njegove vrlo slobodoumne i korenite crkvene reforme, njegove trezveno smišljene i pametno izložene političke ideje: zatim, njegovo visoko humano, iskreno i plemenito rodoljublje, daleko od svakog šovinizma, njegove mnogobrojne pozitivne jezičke i Kmjiževne osobine: najzad, jedan sintetičan opšti pogled na celokupni njegov rad i na njegovo mesto u srpskoj književnosti. To mesto — prvo, najvidnije, i najuglednije u istoriji nove srpske 'književnosti, — koje mu je tada Skerlić odredio (1909), Dositej Obradović zauzima još ı danas.

TI Jovan Muškatirović, »jedan od prvih učenika Dositeja Obradovića i jedan od najkarakterističnijih srpskih pisaca u XVIII veku«, mašao je u Skerliću svoga odličnog tumača. O njemu je napisao Skerlić i pre toga posebnu studiju, u kojoj je podrobnije izneo njegov značaj i njegovu vrednost. — Od ostalih znatnijih pisaca XVIII veka, grof Gjordje Branković, Pavle ЈаНпас, Zaharije Orfelin, i Jovan Rajić, proučeni su, posle, Skerlića, i od drugih istoričar& (Dr. Jovan Radonić, Dr. Nikola Radojčić), tako da se Skerlićevo mišljenje o njima ne može smatrati kao poslednja reč, što naravno ne znači da je njegovo mišljenje netačno ili pogrešno. Uopšte, iako je naučno obradjivanje našeg XVIII veka krenulo znatno dalje, obogaćeno novim rezultatima i specijalnim studijama, te su mnogi Skerlićevi sudovi i zaključci pretrpeli izmene i danas izgledaju mnogima već zastareli i neodrživi, ipak ostaje činjenica, da je Skerlić ovim svojim delom obogatio našu književnu i kulturnu- istoriju prilogom od stvarne ı nesumnjive vrednosti, širokoga i svestranoga značaja, tako da će ono i pored svih medostataka i praznin4, na koje su već ı drugi ukazali — ostati polaznom tačkom za sva dalja proučavanja našeg XVIII veka, koji je tako пејвстрпо bogat još nedovoljno iskorišćenom gradjom za skoro sva područja naše nacijonalne nauke.

88