Nova Evropa

Skerlićeva smrt izazvala je u čitavoj Vojvodini duboku žalost i iskreno saučešće. To se najlepše vidi iz govora pok. Tihomira Ostojića, tadanjeg sekretara Matice Srpske i urednika »Letopisa«&, koji se oprostio sa Skerlićem ovim toplim i dirljivim rečima:

Dolazim, dragi i nikad neprežaljeni pokojniče, iz zavičaja Tvoje majke, da Ti na ovom teškom rastanku kažem poslednje zbogom. Ti si nas mnogo, mnogo zadužio. Iako si Ti, svojom svetlošću i srcem, svojini društvenim delanjem i književnim radom, pripadao celom Srpstvu. pa čak i Jugoslovenstvu, ipak većina Tvoga naučnog rada govori o našem kraju. Ako bismo hteli da se prepiremo, kojem delu našega naroda pripada to lepo pravo da Ti bude najviše dužan i zahvalan — a Ti si zaslužio taku plemenitu utakmicu — mi bismo smeli stati nasredu i reći: >»Mi smo to, Srbi s one strane Dunava i Save! Naš je Skerlić po majci, naš je i po većini svojih misli!ć... Meni pade u deo to tužno odlikovanje, da na Tvoj prerani grob položim naše vrele suze, naše gorko ridanje. Nosim Ti poslednji pozdrav iz zavičaja Jaše Ignjatovića, kojega si Ti u srpskoj književnosti rehabilitovao; dolazim Ti na žalostivi oproštaj iz otadžbine Dositeja Obradovića, čiju si slavu Ti osvežio na novo cvetanje: predajem Ti teške uzdahe i žalostivo kukanje svega središta Ujedinjene Omladine Srpske, čije si ideje i rad Ti najbolje, ili upravo tek Ti, nama objasnio i prikazao u svom dubljem značaju. Tvoji radovi, kojima si našu prošlost osvetlio, ostaće trajan izvor Tvoje slave i večiti uzrok naše naročite zahvalnosti... Ali, mi smo mali i slabi da Te možemo, velikane naš, dostojno ožaliti. To može samo ceo narod. Sjedinjujemo, na ovoj tužnoj svetkovini Tvoga praha, našu tugu s tugom

celoga naroda i kličemo Ti: »Slava Ti i zbogom!«

Odista, zasluge Jovana Skerlića za književnu i kulturnu istoriju Vojvodine tako su zamašne i trajne, da se mikada neće moći dovoljno istaći njihov značaj, niti pravilno oceniti njihova vrednost, Njegova prerana smrt predstavlja za celu našu nacijonalnu nauku jedan od najtežih gubitaka za poslednjih sto godina; a maša Vojvodina izgubila je u Skerliću svakako svoga majboljega istoričara.

Dr. K. N. Milutinović.

95