Nova Evropa

Ра е

Tek pod 1]. јија пајам зе ч mojim Dbilješkama crvenom olovkom zapisano (br. 81): »>Tuzla—P ale«,iispod toga, manjini slovima. >T rifko Grabež«. To je morala biti prijava policije o onome što je, dan prije, saznala o Grabežu, pa ono crvenom о1оуkom »Tuzla — Pale« upisao sam sigumo u veče toga dana, nakon preslušanja Danila Ilića i Čabrinovića. Dan ranije (30. juna) bili su odveli iz sudskog zatvora, bez moga znanja Čabrinovića na policija i tu su ga, kako smo već vidjeli, pod mukama preslušavali. Zbog loga, a ı zato što me policija nije još istoga dana (30. јапа) ођаvijestila o Grabežu, bio sam veoma uzrujan, pa sam već u 0 izjutra pošao Šefu Sudstva (Hmijeljevskom) i pritužio se na postupak policije. saopćivši mu da mi je i IMnicki prijavio, kako je policija mučila Principa i Čabrinovića, te tražeći zaštitu (vidi u knjizi str. 50). Dobro se sjećam, da me je Šef Sudstva tada upitao, ko bi mogao biti treći atentator, pa sam mu rekao da sumnjam na Grabeža i Danila Ilića, ali da ću o tome još to prije podne ispitati Prinešpa i Čabrinovića. Nato mi je Hmijeljevski primijetio, da bi bilo najbolje da najprije preslušam Danila Ilića, da vidimo šta on zna. Budući da mi je to jutro prijavljena kao uhapšena 30. VI. (pod br. 113) majka Ilićeva Stoja, to sam 1 sim mnamjeravao čini prije preslušati Danila (koji je još od 28. VI. bio u sudskom zatvoru), pa sam se požurio u zatvor ı dao odmah privesti Ilića, koji mi je tada dao izjavu kako sam je naveo u knjizi (ma str. 49). Prekinuvši ovo preslušanje, telefonirao sam policiji da mi predvede Grabeža čim bude stigao; a onda sam nastavio s preslušavanjeni Čabrinovića i — odmah popodne, a sigurno i poslije večere, opet njega i Principa, koji su mi dali priznanja navedena u knjizi (str. 51—54). O svemu sam izvijestio Šefa Sudstva, koji je dakle znao da potražujem Grabeža, pa je zato tada Poćorek poslao u Beč depešu, da bi treći atentator bio Trifko Grabež.

Kao što se vidi, toga dana (1. jula) imao sam pune ruke posla, pa se to opaža i u bilješkama, koje sam pisao žumo i olovkom (što prije toga nisam činio); čak sam ispustio i stavke (pod br. 75—79), medju kojima mora da se nalazila i prijava policije sa zapisnikom preslušanja Čabrinovića, gdje je fon pod mučenjem priznao »vezu sa Narodnom Odbranom i Milanom Ciganovićem«. Tu treba još da kažem, da mi se u knjizi (u mapomenama, na str. 163) omaklo: da mi je Ilić saopćio o bjegstvu Grabeža iz Pala prema Višegradu, dok mi je stvarno to zaostalo u sjećanju iz pore spomenute prijave policije, kako me je N. Trišić tačno ispravio.

105