Nova Evropa

Princip i Čabrinović su odmah pri prvom preslučanju priznali, da su u Beogradu diobili oružje od komit4, a Čabrinović je i imenovao »Cigu- Ciganovića«. Prema navodu N. Trišića (u »Pregledu«), brzojavio je Poćorek toga dana ч Вес: »Меде Ко Čabrinović pri znao, da se u Beogradu dogovorio sa Principom za izvodjenje atentata. U Beogradu su dobili oružje od komitadžija. Spominje se ime Ciganovića... U ovom momentu doznajem, da je i Princip priznao da je bio u eporazumu sa Čabrinovićem« (9947). Držim da je ovaj Poćorekov brzojav puka kombinacija, jer Princip i Čabrinović meni nisu priznali da su u vezi jedan s drugim sve do u večer 1. VII: a da su oni bili to priznali pred policijom, bila bi me ova obavijestila, ako ne već 29. VI. a ono bar 30. VI. ili 1. VII. Nego evo kako je do te kombinacije moglo doći. Taj dan (29. juna) naime, uhapsila je bila policija i preslušala ukućame Čabrinovićeve, pa je od njih doznala. kako je Nedjeljko pričao, da je oko Spasova krenuo sa dva druga iz Beograda i putovao sedam dana do Tuzle, i tu se zadržao kod rodice svoje majke. Policija meni taj dan nije saopćila tu okolnost, ali je sama iz toga s pravom bila zaključila, da je moralo biti tri atentatora; a budući da je 29. juna (kako kaže С. Slijepčević) austrougarski Otpravnik Poslova u Beogradu (von Stork), u svojoj depeši Bečkoj Vladi, spomenuo i »trećeg atentatora«, to je policija pošto-poto htjela saznati ko je taj treći atentator, pa je tu moć mučila Principa i Čabrinovića, kako me је suiradan upozorio IHnicki (knjiga, str. 50), a io »rezultatu« je izvjestila Šefa Sudstva i Vladu.

TI ja sam 30. jun a, preslušavajući svjedoke koji su se družili sa Čabrinovićem i njegove ukućane (knjiga, str. 44/45), saznao ono o trećem saputniku Principa i Čabrinovića, i to od majke Nedjeljkove i od sluge u kući Čabrinovića, Ante Lukića, kojima je to sam Nedjeljko ispričao. Dok sam toga dana preslušavao svjedoke i primao razne prijave (koje sam zabilježio u svoj notes pod brojevima 63—70), policija je dobila u ruke svjedodžbu Trifka Grabeža (koja je nadjena u mužniku kod »Društvenog Doma), kao i izvještaj iz Prače, da je tamo zadržan meki Trifko Grabež, koji je htio otputovati u Višegrad sa pasošem u kojemu je stajalo, da je 30. maja 1914 prešao preko Zvornika iz Srbije u Bosnu; pa je javila u Praču, da joj ga odmah dovedu, sumnjajući opravdano da bi to mogao biti onaj treći, još nepoznati, atentator. Ja toga dana o tome nisam ništa znao.

104