Nova Evropa

о

spreman je da se »za inalć polurči. Ali, ovake pojave, koje su __ Како vidimo — za jugoslovensku nacijonalnu misao štetne, a mogle bi biti i kobne, s druge strane, sa gledišta naše nacijonalne епаце 1 vitalnosti, nisu nipošto negativne, pa bi mogle biti čak i теже, Као dokaz da su naš nacijonalni ponos ı naša nacijonalna svest, i kad se manifestuju u plemenskom i regijonalnom obliku, isto tako visoki i složeni kod Hrvati kao i kod Srba; kao dokaz, da je to obojima zajednička etička odlika, svojstvena mladim marodima u počecima njihove kulturne istorije i stvaranja nacijonalne države. Kroz isti stadijum prošli su i savremeni veliki kulturni narodi. Samo što je ta odlika, kako rekosmo, za Jugoslovenstvo štetna, budući da se javlja u nezgodno vreme, kada su mali narodi ugroženi osvajačkim, ekspanzivnim težnjama većih i velikih narod4 pri današnjoj opštoj pometnji svetske politike i slomu skoro svih principa medjunarodnog prava. Štetna je ova odlika danas pogotovo stoga, što već dvadeset godina apsorbuje skoro sve naše nacijonalne snage, koje se lome i troše u pitanjima koja su ostali narodi već davno rešili, te se sad posvetili rešavanju velikih savremenih privrednih i socij alnih problema, koji su posle Rata kao bujica navrli na ceo kulturni svet. A kod nas ovi problemi još uvek čekaju, da se njihovo raspravljanje uputi normalnim i slobodnim tokom, u skladu sa našim potrebama

1 тедијата, — dok rešimo wnutrašnje pitanje!

Mi nekadašnji jugoslovenski unitariste, koji na naš nacijonalni i državni problem gledamo sa stanovišta jednoga naroda, koji podvaja samo vera i nakalamljeni rekviziti stranih kultura, razlikujemo dobro nacijonalni unitarizam od državnog, a pogotovo od centralističkog uredjenja države. Država ne mora biti ni unitarna, ni centralistički uredjena. pa da bude država jednoga naroda; ı obratno, država može biti centralistički uredjena, pa ipak da bude konglomerat od više narod4. Ла to imamo primera u prošlosti i u sadašnjosti. Samo, za narod u složenoj državi opasno bi bilo ako bi wnutražnje птедјепе države bilo takvo, da se pojedini delovi naroda, odvojeni u posebne jedinice, kulturno razvijaju sasvim nezavisno jedan od drugoga. Tu se može desiti, da se regijonalne, separatističke težnje, kojih ima kod svih narodi — bilo veštački i tendencijozno, bilo usled specijamih kulturnih uticaja, privredne ili verske gravitacije prema pojedinim jakim centrima izvan granica države, razviju toliko da nastupi stanje u kojem bi pojedine oblasti složene države svoja stremljenja upravljale prema lim novim centrima. U takovu se položaju danas nalaze. naprimer, britanski dominijoni:

75