Nova Evropa

prekriva bučni optimizam glavnih junak4 i favorita. Ovi posljednji — ipo pravilu, mladi inžinjeri, partijski fumnkecijoneri, direktori, koji su posljednjih godina dobili titulu »plemenitih ljudi maše zemlje«, — i sami su najvećim dijelom sinovi predgradja i sela. ı svoju »plemenitost« oni zahvaljuju Revoluciji ı vlastitoj izdržljivosti i energiji. Još jučer nepoznati vojnici« Pjatiljetke, oni su danas vidjene ličnosti, produkt socijalnog odabiranja, aspiranii novog vladajućeg sloja.

U izvjemim granicama, ovo bi socijalno odabiramje bilo meizbježno ı opravdano: no zašto ipisci žigošu sve »nezadovoljne« kao »mizerne mekušce« i »štetočine«. ako ne i »agente kontrarevolucije«ć? Zašto revolucijonarni kmjiževnici, koji su mekad uvijek bili prisumni i privrženi običnom. radnom danu, sada osjećaju neku nelagodnost kad se nadju masamo s radnim masama? Ohola пеtrpeljivost prema svima nezadovoljnima daje djelima epohe Petogodimjeg Plama meprijatann antidemokratski karakter. Još više: baš ova drzovitost sa kojom pisci govore (i. j. moraju da govore, ako žele da se njihove knjige pojave ma kmjiževnom tržištu) o swim. onima lkoji ne ida »u nogu« sa »našom veličanstvenom epohom«, nameće se kao jasan dokaz: da još nesazreli socijalni konflikti tinmjaju m krilu savremenog, Revolucijom.i Pjatiljetkom stvore nog, sovjetskog društva.

Posljednje dvije godine, koje su bile tako bogate sudskim umorstvima mvukovodećih ličnosti Oktobarske Revolucije, potpuno potvrdjuju našu gornju pretpostavku. Posljedice moskovskih osuda i ubijstava razorne su za sovjetsku književnost. Mnogi od pijonira sovjetske književnosti (kao Zamjatin, Piljnjak, Ivan Katajev), te čitava garda proleterskih pisaca (kao Ljibedjinski, Čumandrin, Platonov, i drugi), proglašeni su sada »neprijateljima naroda«; a jedva se još drže ma površini: Babel, Zoščemnko, najbolji savremeni ruski liričar Pasternak, i niz drugih. Nova era, koja je poslije Pjatiljetke počela (1933—1934) pod geslom »veselog i imućnog Žživota«, zaglibila je u mulj progon4, koji čine sudbinu svakog pisca nesigurnom. Val terora protiv starih boljševikia i jedmog dijela sovjetske birokracije (роторло је i temu o »plemenitim ljudima«. »B udn ost«, — to Je savremena direktiva književnosti. Kakav mov Anatol Frans, ili neki novi Dostojevski, moći će možda jednom. da nam opiše ovaj strahoviti

262